Manuela Tašler

Zamjenica glavnog urednika Lidera svojevoljno se specijalizirala za trgovačka pitanja. Zna ‘svašta nešto’ o uvozu i izvozu te o funkcioniranju trgovine na svim razinama. Ipak, najbolje se snalazi na tržnici. Zagovornica je domaće proizvodnje i izvoza, uključujući izvoz s pomoću turističke potrošnje, pa joj je u tom smislu životna misija uvjeriti Baricu s placa na Kvatriću da sir i vrhnje ljeti prodaje na Jadranu.

Boja Juditina prstena

Jesu li maturanti glupi ili su ispiti na državnoj maturi preteški? Pitanje s kojim se zabavlja javnost nakon što se pisao test iz hrvatskog jezika na državnoj maturi posve je krivo postavljeno.

Ispit je bio pretežak onima koji nisu naučili gradivo, lagan je bio za one koji su ga naučili. No, iz pitanja na koje maturanti moraju znati odgovore proizlazi jedno drugo, mnogo važnije, pitanje - s kakvim to obrazovnim programima hrvatsko školstvo priprema nove generacije za tržište rada.

Koliko je ovogodišnjih maturanata znalo odgovoriti na pitanje koje je boje Juditin prsten? To je pitanje bilo postavljeno na maturalnom testu iz hrvatskog jezika na B razini, koju su uglavnom birali maturanti koji su se prijavili na tehničke i slične fakultete na kojima A razina iz hrvatskog jezika nije uvjet za upis. Neki od njih, koji na maturi nisu znali odgovor na to pitanje, zauvijek će upamtiti da je Judita imala crveni prsten, je će do kraja života pričati da su to znali na maturi da bi upravo to pitanje bilo ono koje bi im donijelo presudan bod zbog kojeg nisu uspjeli 'upasti' na željeni fakultet.

Zbog boje Juditina prstena možda će netko umjesto statusa studenta ove jeseni dobiti status novoprijavljenog na burzi rada. To što će znati koje je boje Juditin prsten neće mu nimalo pomoći pri traženju posla. Za koji god posao da se prijavio, od njega će se u najmanju ruku tražiti da dobro poznaje rad na računalu. Pitati će ga zna li napraviti tabelu u Excelu i još ponešto što se u gimnazijama ne uči.

Još ne tako davno nekoliko je generacija osnovaca morala učiti pisanje krasopisa. Nalivperom. Srećom to nije dugo trajalo, ali isto tako se nitko nije sjetio djecu u školama podučavati vještinu pisanja na tipkovnici. Svojedobno, dok smo tipkovnicu poznavali samo na pisaćim mašinama, daktilografija se učila u većini srednjih škola. Danas, kada apsolutno ne postoji nitko tko ne koristi tipkovnicu, ta se vještina više nigdje ne uči. Savladavanje svih računalnih vještina u potpunosti je prepušteno svakom pojedincu da to nauči, ili ne nauči, samostalno. Kao da u školstvu još nije primjećeno da ne živimo u 19. stoljeću.
Maturanti iz 19. stoljeća sigurno bi znali odgovor na pitanje o boji Juditina prstena. Maturante iz 21. stoljeća trebalo bi učiti da znaju odgovore na neka druga pitanja.

Obrazovanje, Željko_Jovanović