Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’

Ne stvarajmo nakon idola Rohe novog idola - Slavka

Tjedan dana nakon što je agencija Fitch, na iznenađenje mnogih, revidirala nabolje prognozu za hrvatski kreditni rejting, još se zbrajaju pozitivni učinci.

Pokazalo se da kad neki ministar, u ovom slučaju ministar financija Slavko Linić, ima konzistentan paket poteza - da to rejtinške agencije znaju prepoznati.  Slavko Linić ovih dana ubire svoj dio priznanja i slave. No to je vrijeme kad opću javnost u Hrvatskoj, ali i vladajuću garnituru, treba upozoriti na opasnost ponavljanja zablude da jedan čovjek može riješiti sve ovdašnje probleme. Slavku Liniću prijeti opasnost od stavljanja na tron s kojeg je prije nekoliko mjeseci otišao guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.

Deset se godina Željko Rohatinski doživljavao kao čuvar ekonomske stabilnosti. Prije tri godine proglašen je guvernerom godine u konkurenciji svjetskih mu kolega. Posebnu popularnost doživio je u trenucima kad su se diljem svijeta urušavale banke, a hrvatski bankarski sustav ostao je stabilan, bar na vidljivoj razini. Pokazalo se da je to velikim dijelom bila posljedica nepopustljivosti guvernera Rohatinskog u ludim godinama rasta plasmana banaka po svijetu.

Ponavljanje obrasca  U Hrvatskoj je ograničio plasmane banaka i tako ih spasio od upadanja u još rizičnije plasmane. Kad se tomu doda široko rasprostranjeno (ali i veoma diskutabilno) uvjerenje da je politikom stabilne, čvrste kune spasio široke narodne zadužene mase od dodatnog poskupljenja rata kredita - nije čudno da je Roha postao idol-stabilizator.
Već je uočljiv sličan obrazac kad je riječ o Slavku Liniću. Rohatinski je držao čvrst tečaj, Linić nastoji držati čvrst proračun. Zahvaljujući izdvojenim naporima Rohatinskog hrvatski kreditni rejting nije prije godinu-dvije potonuo na razinu ‘smeća’. Danas pak zahvaljujući tvrdoglavosti Slavka Linića zemlja zasad nije izgubila investicijsku razinu kreditne procjene boniteta. Javnost je u Rohino vrijeme neopravdano mirno spavala uzdajući se u njegovo monetarno sidro. A posebno su opuštene bile Sanaderova i Kosoričina vlada: radile su gluposti uzdajući se da će Rohatinski to monetarno ‘popeglati’. 

S vremenom je čvrsta kuna postala cilj, a ne privremeno sredstvo. I donijela je mnoge loše nuspojave. Koliko god to relativizirali u HNB-u, dugogodišnja precijenjena kuna znatno je pridonijela demotiviranju izvoza, a tako i deindustrijalizaciji zemlje.
Slična je opasnost i od smanjivanja proračuna. Ako fiskalna stabilnost umjesto privremenog sredstva zaustavljanja urušavanja nacionalne ekonomije postane izdvojeni cilj, sâm za sebe, Super Slavko mogao bi na kraju imati rezultate kao i Super Roha. Najbliži je izraz - Pirova pobjeda.

Dvojac nije dovoljan Hrvatskoj trebaju jednako kvalitetne sve vrste ekonomske politike. Novi guverner Boris Vujčić tek treba dokazati da je vizionar i da zna prepoznati ulogu monetarne politike u nekom razdoblju. Slijepo nastaviti politiku prethodnika iz drugih okolnosti prilično je riskantno. Znalci tvrde da se zamjenik guvernera Relja Martić i čuvar državne blagajne Slavko Linić redovito sastaju i da su monetarna i fiskalna politika u ovom trenutku u solidnoj simbiozi.  No čak ni to nije dovoljno. Sad sve ovisi o tome hoće li proraditi trijumvirat. Ako se procesi već personaliziraju, onda je tu riječ o ministru gospodarstva Ratku Čačiću. 

Čvrsta kuna i stabilan proračun imaju smisla samo ako budu u funkciji reindustrijalizacije zemlje. Čačić igra na državne investicije. I to može biti jedna od vatrogasnih akcija, ali nikako bitna. Ovu zemlju i njezine stanovnike neće spasiti ni čvrsta kuna ni proračun bez rebalansa, pa ni državne investicije. Monetarna, fiskalna i gospodarska politika moraju se već danas usmjeriti prema prepoznavanju preostalih oaza proizvodnje (s potencijalom izvoza), procijeniti koje će vrste proizvodnje u svijetu trebati za pet i deset godina. I sav oslobođeni financijski, monetarni i sav drugi potencijal moraju se usmjeriti prema podizanju klasične industrijske proizvodnje i usluga koje se mogu prodati na međunarodnom tržištu.

Dvadeset godina samostalnosti zemlje i tranzicije društva od socijalizma prema kapitalizmu sasvim je dovoljno da se prestane s idolopoklonstvom slučajnih natprosječno sposobnih pojedinaca. Od Slavka Linića ne treba stvarati superjunaka koji će raditi za sve nas i držati nas iznad vode. Stvarnost je presložena za jednog čovjeka.

Slavko_Linić, Željko_Rohatinski, Kreditni_rejting, Fitch, Hrvatska