Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’

Amerika se vraća industriji, možda bi trebala i Hrvatska

Industrijska politika u Hrvatskoj trenutačno se provodi stihijski. Zbog investicija protežiraju se energetika i građevinarstvo. Najave iz ‘Plana 21’ o novim industrijama kao da su zaboravljene

Ne znam je li u medicinskoj praksi zabilježen slučaj alergije na Finsku, ali ako se u Hrvatskoj nastavi inflacija nastupa koji počinju rečenicom: ‘Trebali bismo prihvatiti finsku praksu...’, siguran je jedan kandidat za alergiju. Svaka čast Fincima i načinu na koji su uredili svoju zemlju, ali to je takva nadgradnja koju Hrvatska ne može dostići još nekoliko desetljeća. Umjesto fascinacije nedostižnim političari, državni činovnici i profesori trebali bi tražiti prizemnije primjere najbolje prakse.
Među tranzicijskim zemljama, istina, lakše je naći primjere onoga što Hrvatska ne bi trebala raditi, ali nađe se i parcijalnih detalja koji su se pokazali učinkovitima. Mnogo pomnije treba pratiti promjene u najjačim svjetskim ekonomijama. Za Hrvatsku su to događaji u Njemačkoj i SAD-u.
Sad netko može reći da su i te dvije zemlje svjetlosnim godinama daleko od Hrvatske, poput Finske. Ali te dvije svjetske ekonomske sile (uz dodatak kineske ekonomske doktrine) do sada su pokazale da imaju mozgove koji znaju smisliti odgovore na trendove koji dolaze.

SAD se vraća proizvodnji U zadnjem The Economistu detaljno se analizirala tajna aktualnog uspjeha njemačke ekonomije. A Bloomberg Businessweek donosi pak tekst o tome kako predsjednik Barack Obama poziva na jaču potporu industriji.
Zajednički je nazivnik povratak proizvodnji. Desetljećima je prevladavala priča da s razvojem nacionalne ekonomije opada udjel proizvodnje, a povećava se udjel usluga. Pa se onda zaključilo da svu proizvodnju treba preseliti na jeftinija odredišta, a u matičnoj zemlji zadržati samo istraživanje, razvoj, marketing...
Njemačka se toga nije držala kao pijan plota. Ostala je vjerna svojim industrijama iz 19. stoljeća, samo ih je inovirala. Kad su se u Kini i ostalim zemljama koje se brzo razvijaju počela tražiti visokokvalitetna kapitalna dobra (prije svega proizvodne linije), Nijemci su bili spretni. Ostali su najveći svjetski izvoznik, i to je jedan od glavnih razloga zbog kojih raste njemačka nacionalna ekonomija dok većina Europe diše na škrge.
Njemački primjer pokazuje da je važno dugoročno državno planirati i ustrajavati na dobro promišljenim odlukama. U godinama u kojima je Hrvatska uživala u blagostanju zasnovanome na neumjerenu zaduživanju gastarbajteri koji su za praznike dolazili u Hrvatsku pričali su tužne priče koliko ih stoji ujedinjenje s Istočnom Njemačkom. Kad je taj proces završio, Njemačku su preplavili štrajkovi nezadovoljnih radnika kao reakcija na liberalizaciju radnog zakonodavstva. Danas je upravo u tome dio tajne uspjeha njemačke ekonomije.
U SAD-u nisu bili toliko dalekovidni, ali sad je u Obaminu dokumentu ‘An America Built to Last’ jako naglašen povratak industrijalizaciji. U medijima se daje prostor ekonomistima koji primjećuju pogubne posljedice toga što je SAD od 2000. izgubio 34 posto radnih mjesta u industriji. A nije ih nadomjestio u uslužnom sektoru.

Što ono piše u ‘Planu 21’? E, sad, što iz tih primjera treba naučiti hrvatska Vlada, ali i šira javnost? Odgovor je jednostavan: okrenuti se prema poticanju proizvodnje! Kukuriku vlada, uza sve zamjerke koje joj se moraju uputiti, mijenja način upravljanja ekonomijom. Od toga da zaostale plaće Diokijevim radnicima nisu osigurane iz novca poreznih obveznika, nego prodajom Diokijeva željezničkog kolosijeka, preko nekoliko scena u kojima je do izražaja došla briga o troškovima novih ministara do konačnog početka dugoročnog razmišljanja (promišljanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava o dugoročnim trendovima mirovinskog sustava).
Još nije vidljiva najava iz predizbornog ‘Plana 21’ da Hrvatskoj treba nova industrijska politika. Prema nekim signalima na tome radi potpredsjednik Vlade Branko Grčić. Ali vrijeme je dragocjeno. Industrijska politika danas se u Hrvatskoj osmišljava prilično stihijski. Mjere za stabiliziranje ekonomije (investicije), zapravo, već određuju da su odabrane neke grane (energetika, građevinarstvo). A stihija nikad nije dobra.
U ‘Planu 21’ spominjalo se da Hrvatskoj trebaju nove industrije. Krajnje je vrijeme da na svjetlost dana izađe prijedlog paketa nove industrijske politike. Biotehnologija, farmaceutika, nanotehnologija... riječi su spomenute u ‘Planu 21’. Ne bi smjele ostati samo predizborna retorika.