Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


Izvoziti je teško. Ali imate li pametniji način dizanja BDP-a?

Izvoziti je teško. Ali imate li pametniji način dizanja BDP-a?

Poštovani gospodine predsjedniče države! U govoru na svečanoj sjednici Vlade RH u povodu Dana državnosti rekli ste da želite potaknuti 'i nas koji obnašamo odgovorne dužnosti - i znanstvenike, gospodarstvenike, građane, da definiramo kakvu Hrvatsku želimo za 10 i 20 godina'.

Novinare, istina, niste spomenuli, ali pretpostavljam da se oni mogu, ako žele, pronaći u zadnjoj pozvanoj skupini - 'građanima'. Dakle, predlažem da definicija željene Hrvatske bude da je to zemlja koja će više izvoziti robe nego što će je uvoziti. Da bi bilo jasno o čemu je riječ, u 2011. iz Hrvatske je ostvaren robni izvoz od 13,3 milijarde dolara, a istovremeno je uvezeno robe vrijedne 22,7 milijardi dolara. Da ne biste odmah prestali čitati ovo pismo, molim da uzmete u obzir da u Turskoj, čiji je sadašnji izvoz oko 150 milijardi dolara, planiraju u razdoblju o kojem govorite dostići vrijednost od 500 milijardi dolara.

Tko ima bolju ideju? Pretpostavljam da u Vaš ured svakog dana stigne bar jedna pošiljka u kojoj netko nudi 'jednostavno rješenje za sve naše probleme'. Svjestan opasnosti da se nađem na listi, kako bi se to u redakcijskom žargonu reklo, 'pacijenata', nastavljam ovo pismo. Možda sam s vremenom zaista i postao 'pacijent' kad u Lideru tako uporno zagovaramo izvoz kao jedino pravo rješenje svih hrvatskih problema (na dan izlaska ovog broja održavamo novi u nizu skupova Liderova kluba izvoznika na temu istraživanja i razvoja kao bitnih pretpostavki većeg izvoza). Evo prilike da netko sasiječe taj pristup, ali i ponudi bolju alternativu od potpunog okretanja povećanju izvoza, pa da se smirim i posvetim temama s naslovom 'više pozornosti raznim problemima'.
Namjerno ću pretjerati: izvoz je čarobno rješenje za sve naše probleme. Da je izvoz u 2011. bio 22,7 milijardi dolara, a ne 13,3 milijarde dolara, nezaposlenih bi možda bilo i 50.000 manje, državni bi se proračun punio bez povećanja PDV-a, bilo bi za više mirovine, za socijalu...
Sad već čujem dežurni defetistički odgovor: 'Pa mi nemamo što izvoziti!' Što je neistina. Ako u uvjetima maćehinskog odnosa prema izvoznicima (počevši od tečaja) postoji ovoliki izvoz, onda nema nikakve stvarne zapreke da se postavljanjem izvoznika i izvoza u središte svih ekonomskih politika iz godine u godinu hrvatski robni izvoz ne povećava. Uostalom, u prvom su tromjesečju investicije pale 2,8 posto, državna potrošnja smanjila se 1,5 posto, potrošnja kućanstava pala je 0,3 posto, a izvoz robe i usluga jedini je rastao, i to za 2,4 posto! Pa o čemu onda govorimo? Ako se vlast prestane baviti maglovitim investicijama i okrene se izvozu, recesija će sigurno trajati kraće.

Nedostatak ambicije i vjere Možda hrvatska industrija nema šanse u izvozu televizora ili kompjutora, ali postoji na stotine izvoznika koji su osvojili neku od globalnih niša. Zašto ne napraviti strategiju prepoznavanja takvih proizvođača. Kao rješenje danas se u politici stalno govori o investicijama. Koje, vidi čuda, nikako da se pojave. Da se klima u Hrvatskoj poboljša za izvoz, da postojeći izvoznici osiguraju veće narudžbe, brzo bi im trebali novi pogoni, nove investicije.
Drugi dežurni argument da se 'ne može ništa učiniti' jest kriza u Europskoj uniji. Koja je najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner. A istovremeno na tržištima zemalja BRIK-a i još nekih potražnja raste. Pa se onda treba okrenuti tim tržištima.
Nedavna studija A. T. Karneyja pokazala je da će se u sljedećih deset godina potrošnja dobara i usluga u svijetu povećati za dodatnih 12,000.000,000.000 dolara (12 bilijuna). Možemo li mi iz Hrvatske ugrabiti jedan jedini promil tog rasta? Promil, ništa više! Zar nemamo ni toliko ambicije, hrabrosti i vjere u svoje mozgove i ruke?
Sad malo politike. Čini mi se da bi povećanje izvoza moglo biti cilj (i sredstvo za rast BDP-a) u vezi s kojim bi se mogao postići politički konsenzus. Izvoz zaista nema ideološke konotacije. Ako je prije dvije godine Barack Obama naredio svima u SAD-u da se američki izvoz ima povećati 50 posto, zašto ne bismo jednom najveću silu svijeta kopirali i u takvom pristupu. Pa nek dužina mandata nekog veleposlanika ovisi o tome ostvaruje li se planirani rast hrvatskog izvoza u dotičnu zemlju. Ako ne - zamijenite ambasadora!
U nadi da ćete u svojim govorima češće nego do sada spominjati izvoz i da ćete ovaj prijedlog usporediti s drugim idejama, srdačan pozdrav!



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Karamarko između savjetnika Sinna i ‘igrača’ iz publike

Karamarko između savjetnika Sinna i ‘igrača’ iz publike

Kad kao novinar izvjestitelj stekneš naviku da na skupovima sjediš u zadnjem redu, po mogućnosti na stolcu pokraj izlaza, onda to ostane pravilo i kad postaneš urednik/komentator. Ima to svojih prednosti. Nezamijećeno se može iz dvorane ako je skup dosadan; ako je zanimljiv, čuju se reakcije iz tih zadnjih redova koje poslije, u stvarnom životu, mogu biti važne za ishod onoga o čemu se na pozornici govorilo.

N@kovanj

Branimir Kovač

Može li neuspjeh biti dobar?

Može li neuspjeh biti dobar?

Može li neuspjeh biti dobar za tvrtku? Ovo pitanje na prvi pogled zvuči bespredmetno, jer nitko ne voli raditi greške i krive poteze, pogotovo u vrijeme recesije kada svaki pogrešan korak može značiti i poslovni kraj. Pa ipak, pitanje nije bez razloga, a način na koji na njega odgovaramo jedan je od (nažalost mnogih) dijelova kulturološke slagalice koja nam priječi da postanemo prava poduzetnička nacija.

Pravda za sve

Edis Felić

Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Ovaj ćemo put malo o zaposlenicima, odnosno šteti koju trpe zbog nemarnosti onih koji vode tvrtkino računovodstvo. Priča se odnosi na stalno zaposlene koji promijene tvrtku, a oba računovodstva, u bivšoj i aktualnoj tvrtki, za taj mjesec u kojem je osoba prešla iz jedne u drugu obračunaju osobni odbitak (poreznu olakšicu) na bruto plaći.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Hrvatska će biti spremna za uvođenje eura tek za 20 godina

Hrvatska će biti spremna za uvođenje eura tek za 20 godina

ZA

Hrvoje Stojić

70%

PROTIV

Ante Babić

30%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 12.ožujka 2015. 12:00