Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


Izvoziti je teško. Ali imate li pametniji način dizanja BDP-a?

Izvoziti je teško. Ali imate li pametniji način dizanja BDP-a?

Poštovani gospodine predsjedniče države! U govoru na svečanoj sjednici Vlade RH u povodu Dana državnosti rekli ste da želite potaknuti 'i nas koji obnašamo odgovorne dužnosti - i znanstvenike, gospodarstvenike, građane, da definiramo kakvu Hrvatsku želimo za 10 i 20 godina'.

Novinare, istina, niste spomenuli, ali pretpostavljam da se oni mogu, ako žele, pronaći u zadnjoj pozvanoj skupini - 'građanima'. Dakle, predlažem da definicija željene Hrvatske bude da je to zemlja koja će više izvoziti robe nego što će je uvoziti. Da bi bilo jasno o čemu je riječ, u 2011. iz Hrvatske je ostvaren robni izvoz od 13,3 milijarde dolara, a istovremeno je uvezeno robe vrijedne 22,7 milijardi dolara. Da ne biste odmah prestali čitati ovo pismo, molim da uzmete u obzir da u Turskoj, čiji je sadašnji izvoz oko 150 milijardi dolara, planiraju u razdoblju o kojem govorite dostići vrijednost od 500 milijardi dolara.

Tko ima bolju ideju? Pretpostavljam da u Vaš ured svakog dana stigne bar jedna pošiljka u kojoj netko nudi 'jednostavno rješenje za sve naše probleme'. Svjestan opasnosti da se nađem na listi, kako bi se to u redakcijskom žargonu reklo, 'pacijenata', nastavljam ovo pismo. Možda sam s vremenom zaista i postao 'pacijent' kad u Lideru tako uporno zagovaramo izvoz kao jedino pravo rješenje svih hrvatskih problema (na dan izlaska ovog broja održavamo novi u nizu skupova Liderova kluba izvoznika na temu istraživanja i razvoja kao bitnih pretpostavki većeg izvoza). Evo prilike da netko sasiječe taj pristup, ali i ponudi bolju alternativu od potpunog okretanja povećanju izvoza, pa da se smirim i posvetim temama s naslovom 'više pozornosti raznim problemima'.
Namjerno ću pretjerati: izvoz je čarobno rješenje za sve naše probleme. Da je izvoz u 2011. bio 22,7 milijardi dolara, a ne 13,3 milijarde dolara, nezaposlenih bi možda bilo i 50.000 manje, državni bi se proračun punio bez povećanja PDV-a, bilo bi za više mirovine, za socijalu...
Sad već čujem dežurni defetistički odgovor: 'Pa mi nemamo što izvoziti!' Što je neistina. Ako u uvjetima maćehinskog odnosa prema izvoznicima (počevši od tečaja) postoji ovoliki izvoz, onda nema nikakve stvarne zapreke da se postavljanjem izvoznika i izvoza u središte svih ekonomskih politika iz godine u godinu hrvatski robni izvoz ne povećava. Uostalom, u prvom su tromjesečju investicije pale 2,8 posto, državna potrošnja smanjila se 1,5 posto, potrošnja kućanstava pala je 0,3 posto, a izvoz robe i usluga jedini je rastao, i to za 2,4 posto! Pa o čemu onda govorimo? Ako se vlast prestane baviti maglovitim investicijama i okrene se izvozu, recesija će sigurno trajati kraće.

Nedostatak ambicije i vjere Možda hrvatska industrija nema šanse u izvozu televizora ili kompjutora, ali postoji na stotine izvoznika koji su osvojili neku od globalnih niša. Zašto ne napraviti strategiju prepoznavanja takvih proizvođača. Kao rješenje danas se u politici stalno govori o investicijama. Koje, vidi čuda, nikako da se pojave. Da se klima u Hrvatskoj poboljša za izvoz, da postojeći izvoznici osiguraju veće narudžbe, brzo bi im trebali novi pogoni, nove investicije.
Drugi dežurni argument da se 'ne može ništa učiniti' jest kriza u Europskoj uniji. Koja je najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner. A istovremeno na tržištima zemalja BRIK-a i još nekih potražnja raste. Pa se onda treba okrenuti tim tržištima.
Nedavna studija A. T. Karneyja pokazala je da će se u sljedećih deset godina potrošnja dobara i usluga u svijetu povećati za dodatnih 12,000.000,000.000 dolara (12 bilijuna). Možemo li mi iz Hrvatske ugrabiti jedan jedini promil tog rasta? Promil, ništa više! Zar nemamo ni toliko ambicije, hrabrosti i vjere u svoje mozgove i ruke?
Sad malo politike. Čini mi se da bi povećanje izvoza moglo biti cilj (i sredstvo za rast BDP-a) u vezi s kojim bi se mogao postići politički konsenzus. Izvoz zaista nema ideološke konotacije. Ako je prije dvije godine Barack Obama naredio svima u SAD-u da se američki izvoz ima povećati 50 posto, zašto ne bismo jednom najveću silu svijeta kopirali i u takvom pristupu. Pa nek dužina mandata nekog veleposlanika ovisi o tome ostvaruje li se planirani rast hrvatskog izvoza u dotičnu zemlju. Ako ne - zamijenite ambasadora!
U nadi da ćete u svojim govorima češće nego do sada spominjati izvoz i da ćete ovaj prijedlog usporediti s drugim idejama, srdačan pozdrav!



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Bespuća gospodarske zbiljnosti

Edis Felić

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Ustavni je sud rekao svoje: referenduma o monetizaciji neće biti jer nije u skladu s Ustavom. Odluka je došla kao naručena Vladi premijera Zorana Milanovića koja na ovaj način pokušava izvući za sebe korist i pretvoriti jednu nedosljednu politiku u dosljednu.

Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je – u prokrastinaciji

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je  – u prokrastinaciji

Ako postoji ekonomska tema na koju sam istinski alergičan, onda je to ona o proračunskom deficitu, javnom dugu i mjerama za njihovo 'obuzdavanje'. Vjerujem da to znaju urednici i novinari, članovi Liderova redakcijskoga kolegija, i da je za ovaj, 499. broj Lidera namjerno napravljena takva podjela tema da je meni u zadatak palo komentirati domaću zadaću koju su proteklih dana pisali u hrvatskoj vladi, a sve u namjeri da se zadovolje zahtjevi Europske komisije.

Pravda za sve

Edis Felić

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Prije dva tjedna Općinski sud u Puli odbio je tužbu tvrtke Auto SL 91. Ta je tvrtka, koja se bavi obukom vozača, 2009. potpisala ugovor s tvrtkom Tesco-Car i preuzela njezine kandidate, s tim da je Tesco-Car trebao platiti Auto SL-u za obuku tih kandidata. Riječ je bila, uglavnom, o kandidatima iz grupacije Uljanik s obzirom na to da je Tesco-Car tvrtka kći tvrtke Uljanik Tesu i Uljanik komercijale.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji

Liderov Fight club u tijeku

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

ZA

Jasminko Umičević

37%

PROTIV

Branko Poljak

63%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 30.travnja 2015. 12:00