Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


Milanović se mora otvoriti zamjenskim ekonomskim idejama

Milanović se mora otvoriti zamjenskim ekonomskim idejama

Nakon što su pročitali da ministrima, koji se s recesijom bore samo šest mjeseci, već treba deset dana odmora, poduzetnici, koji s recesijom žive pet godina, s manje su grižnje savjesti odlučili također ovoga ljeta iskoristiti zakonsko pravo na godišnji odmor.

S obzirom na to da se prije odlaska na odmor moraju posvršavati razne stvari, podsjetnik prosječnog poduzetnika koji još posluje u Hrvatskoj izgleda otprilike ovako:
1. odvezi auto na servis
2. podigni odjeću s kemijskoga
3. nabavi dva kartona vina za goste namjernike
4. otpusti deset posto zaposlenika
5. preostalim zaposlenicima smanji plaću za još 10 posto... Ček’, ček’!... Je l’ ono Rohatinski na odlasku zapaprio Milanoviću najavom pada BDP-a od 1,6 posto? Jest. Evo, piše u novinama. E, onda smanji plaće ne za 10, nego za 15 posto.

Nema više restrukturiranja Vijesti iz mnogih tvrtki upravo potvrđuju da su i posljednji optimisti izgubili nadu. Konzultant koji je obavio na desetke projekata restrukturiranja što većih, što srednje velikih tvrtki kaže da u tvrtkama više nije riječ o restrukturiranju. Sve se sad svodi na sirovo rezanje broja zaposlenih i svih troškova. Kao što voćke za velike suše odbacuju plodove i lišće ne bi li preživjele do boljih vremena, tako sad poduzetnici diljem zemlje pokušavaju sačuvati bar temelje svojih tvrtki i njihovih djelatnosti.

Na potezu je Vlada. I nakon 100 dana bilo je očito da bi Milanovićev tim trebao kritički preispitati koncepciju oživljavanja nacionalne ekonomije. Kad to nije napravljeno tada, nakon 200 dana krajnje je vrijeme. Ministar financija Linić priznaje da su polugodišnji rezultati loši, pokazuje se da su investicije u energetiku nužne da ne ostanemo bez energije za pet godina, ali da za kratkoročno spašavanje konjunkture nemaju potencijala. A postroženje financijske discipline novim zakonom o financijskom poslovanju nije popraćeno simulacijom što bi se moglo dogoditi. S treće strane naoko hladnokrvni i profitabilni bankari, kad ostanu sami u svojim kabinetima i pogledaju koliko bi ove jeseni moglo biti nenaplativih, a dospjelih kreditnih potraživanja, nisu više tako veliki frajeri.
Najlošija je varijanta ako čelnici Kukuriku koalicije, bez proigravanja zamjenskih scenarija, ostanu ‘vjernici’ svoje religije da će državne investicije ove jeseni spasiti stvari. To što neki od njih, poput Radimira Čačića, najavljuju odlazak ne bude li rasta, poduzetnicima ne znači mnogo. Fućkaš satisfakciju ako netko mora otići zbog pogrešnih procjena, kad ti ostaneš s posljedicama nečije tvrdoglavosti.

Proglasiti izvanredno stanje Očito je da sadašnji Milanovićev kabinet nije nepogrešiv u procjenama. Prema tome, red je da se mozgovi otvore i prema onome što se nudi kao alternativa. Najgore je djelovati reaktivno umjesto aktivno.
Možda je došlo vrijeme za izvanredno ekonomsko stanje, ako ne i političko. Ako proigrani scenariji pokazuju da su mali izgledi da se recesijska spirala zaustavi do sada propisanom terapijom, onda bi odgovorni državnik preuzeo politički rizik. Pa ako su lokalne zajednice zapreka i onim investitorima, onda treba na neki način uvesti ograničene uredbe sa zakonskom snagom - kakve su vrijedile početkom 90-ih godina, za Valentićeva premijerovanja.

Možda je došao trenutak da se prije nego što bude kasno loši plasmani banaka izdvoje u jednu lošu banku, a onda da se svim raspoloživim sredstvima natjera vlasnike banaka da odvrnu slavine sposobnim poduzetnicima. Naravno, da bi se krediti vraćali, moraju se usmjeriti u proizvodnju za izvoz. To onda traži osnivanje specijalnih snaga koje će gurati hrvatski izvoz u sve kutke svijeta. Uz paralelno, ako treba i grubo, supstituiranje dijela doista nepotrebnog uvoza.

EU-čistunci i tržišni fundamentalisti sigurno će frknuti na ovo. Jer, što će reći Europa? Što će reći WTO? Ma baš nas briga! Kad brod samo što nije potonuo, ne radi se prema mirnodopskim pravilima. Naravno, da bi se Vladi dale takve izvanredne i privremene ovlasti, njezini čelnici trebali bi dokazati da su sposobni uzeti u ruke takvo opasno oružje. Dokaz bi bio novi, izvanredni ekonomski koncept. Posljednja je varijanta ‘prokletstvo Michaela Portera’. Kad je prije pet godina bio u Hrvatskoj, otac konkurentnosti najavio je da smo mi čudno društvo i da ćemo se, prema svemu sudeći, ‘s 200 kilometara na sat nepotrebno zabiti u zid’.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
N@kovanj

Branimir Kovač

Promjene su tvrd ORaH

Promjene su tvrd ORaH

Zadnji sam puta na ovom mjestu pisao o mogućem dolasku Ubera u Hrvatsku te činjenici da promjene koje diktiraju nove tehnologije, ma što mislili o njima, nije moguće zaustaviti. U međuvremenu, oglasila se politička stranka ORaH te pozvala taksiste da se usprotive navedenom dolasku. Ako niste zadnjih mjesec dana proveli na pustom otoku, što s obzirom na sezonu godišnjih i nije tako nemoguće, vjerojatno ste o tome već negdje čitali.

Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Vodič za 'prodaju' ekonomskih rješenja političarima

Vodič za 'prodaju' ekonomskih rješenja političarima

Kako se približavaju izbori, tako u medijima sve više ekonomista i poduzetnika nudi rješenja koja bi trebali provesti budući politički pobjednici. Tako je ekonomistica i donedavna saborska zastupnica HDZ-a Martina Dalić u subotnjem izdanju Jutarnjeg objavila autorski tekst što bi pobjednici trebali napraviti. Prvi ključni problem koji bi, prema njezinu mišljenju, trebalo rješavati jest smanjivanje javnog duga: 'Jedino konkretno rješenje koje će Hrvatsku osloboditi prezaduženosti jest uravnoteženje proračuna'.

1 komentara
Pravda za sve

Edis Felić

Ne znaju je li zaklada za slijepe porezni obveznik, ali joj razrezali porez

Ne znaju je li zaklada za slijepe porezni obveznik, ali joj razrezali porez

Zaklada Čujem, vjerujem, vidim poslala je pismo medijima u kojem optužuje Poreznu upravu kako želi uvesti 'porez na invalidnost'. Dobila je rješenje za plaćanje poreza na tvrtku od 340 kuna na temelju Zakona o financijskom poslovanju neprofitnih organizacija, a iz toga slijedi da će platiti i porez na dobit iduće godine. Ovaj primjer pokazuje kako griješe Zaklada i PU.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Rast BDP-a plod je Vladinih reformi

Rast BDP-a plod je Vladinih reformi

ZA

Gordan Maras

31%

PROTIV

Ivan Šuker

69%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 3.rujna 2015. 12:00