Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


Stvarnost presložena da bi rješenja smišljala samo vlast

Stvarnost presložena da bi rješenja smišljala samo vlast

Premijer Zoran Milanović nenajavljenim je, a onda u medijima otkrivenim boravkom u hvarskom ljetnikovcu poduzetnika Emila Tedeschija otežao posao turističkim inspektorima.

Kad god u nekoj kući za odmor ili apartmanu zateknu neprijavljene goste, vlasnik samo izjavi da su mu to dugogodišnji prijatelji i pozove se na obrazloženje koje je javnosti prošli tjedan iznio predsjednik Vlade Milanović. Ako je kriterij 30 godina prijateljstva Milanovića i Tedeschija, onda to mora vrijediti i za obične turiste i njihove domaćine... I što se tu inspektori imaju miješati!? Premijer vjerojatno nije platio boravišnu pristojbu za tu jednu noć, pa zašto bi u sezoni to činio običan puk?

Taj kut gledanja na druženje premijera i poduzetnika (pretpostavka je da na Hvaru u društvu nije bio još poneki dužnosnik iz nekog od stupova vlasti) pokazuje da stvari nisu tako jednostavne. I da to što Atlantic i njegov većinski vlasnik Tedeschi nisu financijeri SDP-a i ne javljaju se na javne natječaje nije riješilo svu višeslojnost odnosa između članova Vlade i poduzetnika.

Gluhi telefoni Hvarska epizoda premijera i poduzetnika dobar je primjer kako ni nakon dvadeset godina povratka u kapitalizam nije uspostavljen većinski prihvaćen sustav vrijednosti. Hrvatskoj za takve situacije treba nešto poput ‘non-papera’, kvalitetnog teksta koji višeslojno izražava stajališta o odnosu političara i poduzetnika. Koji bi bio rezultat diskusija zainteresiranih ‘stakeholdera’ i koji bi imao moralnu snagu, a ne zakonsku. Koji bi javno ili prešutno priznala većina političkih stranaka i poduzetničkih udruga.
Kvalitetnog vodiča nema ni za mnogo važnije stvari u zemlji. Poput kriterija za ocjenu što treba biti državno, a što privatno. I zašto. Nažalost, hrvatska stvarnost pokazuje da tu još nema zrelosti. Obično proces izgleda ovako: Ministar odluči riješiti neki problem. Sa suradnicima sastavi zakonski prijedlog. Onda ga se u fragmentima pusti u medije. Onda u medijima ‘neovisni analitičari’ iznesu svoje ograde u nekoliko rečenica. Ne mareći za njih, u ministarstvu nastave po svome. A kad se nove odredbe donesu, oni koji nisu bili pitani bez imalo grižnje savjesti počinu tražiti rupe u zakonu.

Druga su strana priče prijedlozi koji dolaze odozdo. Oni se dijelom probiju u medije, ali nema nikakva dokaza da u državnom aparatu postoji institucija koja će češljati sve te ideje i vidjeti ima li nekim slučajem pameti i izvan ministarstava. Mnoge institucije tu padaju na ispitu. Spavaju cijelu godinu. Svijetli je primjer Institut za javne financije, koji brzo, temeljito i argumentirano reagira na pojave i zakonske prijedloge.
Ako premijerov tajni boravak na Hvaru i nije dramatično važan za budućnost države, onda se odluka o tome što su prioritetne grane nacionalnoga gospodarstva ipak ne bi smjela donijeti preko noći, bez detaljnih analiza i kvalitetne javne rasprave.

Konsenzus? Koji konsenzus? Poslovna javnost zbunjena je ovih dana. Prvi potpredsjednik Vlade Ratko Čačić u autorskom tekstu u Jutarnjem listu piše da ‘u Hrvatskoj danas postoji konsenzus o područjima na kojima Hrvatska mora koncentrirati svoje napore da bi ostvarila ubrzan i održiv gospodarski rast’. Čačić pri tome spominje energetiku, turizam, infrastrukturu, prehrambeni kompleks i navodnjavanje. Teško je sjetiti se kad je taj konsenzus postignut, a još manje kad je provedena analiza koja to potvrđuje. Na Liderovoj ovotjednoj konferenciji ‘Globalno i lokalno’ veleposlanik EU u Hrvatskoj Paul Vandoren primijetio je da se od 2007. nije provela sektorska analiza koja bi pokazala prednosti i slabosti pojedinih dijelova hrvatske ekonomije u uvjetima ulaska u EU.
Da sve zbunjuje još više, iz Čačićeva ministarstva istodobno stižu najave o tome da će se posebno poticati metaloprerađivačka, farmaceutska i drvna industrija... Ispada da su sve grane prioritetne!
To je primjer koliko je potreban kvalitetan javni dijalog. Naravno da bi rasprava o prioritetnim sektorima značila otvaranje Pandorine kutije. Svi bi za sebe tvrdili da su najvažniji sektor. Ali često iz težeg puta ispadne bolji rezultat. Možda su doista energetika i turizam pobjednički izbor, al’ dajte da za svaki slučaj provjerimo nije li možda isplativije ulaganje u nanotehnologiju. Znamo, znamo da smo u krivu, al’ dajte da to pokaže papir, a ne impresija ili argument snage.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Ekonomalije

Miodrag Šajatović

HNB-ovi svećenici jake kune moraju postati inovativniji

HNB-ovi svećenici jake kune moraju postati inovativniji

Tomu ima možda i desetak godina. U Hrvatskoj narodnoj banci odlučili su uvesti radne doručke s predstavnicima medija. Ono, kavica i kroasan, pa se u neformalnoj atmosferi razmjenjuju mišljenja... Atmosfera je bila ugodna, svatko je nešto rekao. Došao red i na mene pa ja otvorio pitanje tečaja jake kune i nepovoljna utjecaja na izvoz. Slučajno ili ne, od tada do danas nikad više poziva na radne doručke. Ni na ijedan drugi službeni događaj u HNB-ovu zdanju.

Pravda za sve

Edis Felić

Javne su ustanove nelojalna konkurencija autoškolama

Javne su ustanove nelojalna konkurencija autoškolama

Često čujemo od naših državnih dužnosnika da žele potaknuti konkurentnost hrvatskih poduzeća, a istovremeno svojim potezima država sama favorizira jedne u odnosu na druge. Počesto se favoriziraju i državne kompanije, javne ustanove i tome slično.

Bar code

Manuela Tašler

Netalentirani su manjina pa ih treba dobro platiti da ne odu

Netalentirani su manjina pa ih treba dobro platiti da ne odu

Čelnici nekadašnjeg Sovjetskog saveza voljeli su naglašavati kako je čovjek njihovo najveće blago. Na toj je frazi onomad nastao vic: U Sovjetskom savezu čovjek je najveće blago. Zato ga drže dobro zatvorenim!

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Švicarski popis otkrit će hrvatske utajivače poreza

Švicarski popis otkrit će hrvatske utajivače poreza

ZA

Guste Santini

75%

PROTIV

Petar Lovrić

25%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 3.lipnja 2015. 12:00