Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


Stvarnost presložena da bi rješenja smišljala samo vlast

Stvarnost presložena da bi rješenja smišljala samo vlast

Premijer Zoran Milanović nenajavljenim je, a onda u medijima otkrivenim boravkom u hvarskom ljetnikovcu poduzetnika Emila Tedeschija otežao posao turističkim inspektorima.

Kad god u nekoj kući za odmor ili apartmanu zateknu neprijavljene goste, vlasnik samo izjavi da su mu to dugogodišnji prijatelji i pozove se na obrazloženje koje je javnosti prošli tjedan iznio predsjednik Vlade Milanović. Ako je kriterij 30 godina prijateljstva Milanovića i Tedeschija, onda to mora vrijediti i za obične turiste i njihove domaćine... I što se tu inspektori imaju miješati!? Premijer vjerojatno nije platio boravišnu pristojbu za tu jednu noć, pa zašto bi u sezoni to činio običan puk?

Taj kut gledanja na druženje premijera i poduzetnika (pretpostavka je da na Hvaru u društvu nije bio još poneki dužnosnik iz nekog od stupova vlasti) pokazuje da stvari nisu tako jednostavne. I da to što Atlantic i njegov većinski vlasnik Tedeschi nisu financijeri SDP-a i ne javljaju se na javne natječaje nije riješilo svu višeslojnost odnosa između članova Vlade i poduzetnika.

Gluhi telefoni Hvarska epizoda premijera i poduzetnika dobar je primjer kako ni nakon dvadeset godina povratka u kapitalizam nije uspostavljen većinski prihvaćen sustav vrijednosti. Hrvatskoj za takve situacije treba nešto poput ‘non-papera’, kvalitetnog teksta koji višeslojno izražava stajališta o odnosu političara i poduzetnika. Koji bi bio rezultat diskusija zainteresiranih ‘stakeholdera’ i koji bi imao moralnu snagu, a ne zakonsku. Koji bi javno ili prešutno priznala većina političkih stranaka i poduzetničkih udruga.
Kvalitetnog vodiča nema ni za mnogo važnije stvari u zemlji. Poput kriterija za ocjenu što treba biti državno, a što privatno. I zašto. Nažalost, hrvatska stvarnost pokazuje da tu još nema zrelosti. Obično proces izgleda ovako: Ministar odluči riješiti neki problem. Sa suradnicima sastavi zakonski prijedlog. Onda ga se u fragmentima pusti u medije. Onda u medijima ‘neovisni analitičari’ iznesu svoje ograde u nekoliko rečenica. Ne mareći za njih, u ministarstvu nastave po svome. A kad se nove odredbe donesu, oni koji nisu bili pitani bez imalo grižnje savjesti počinu tražiti rupe u zakonu.

Druga su strana priče prijedlozi koji dolaze odozdo. Oni se dijelom probiju u medije, ali nema nikakva dokaza da u državnom aparatu postoji institucija koja će češljati sve te ideje i vidjeti ima li nekim slučajem pameti i izvan ministarstava. Mnoge institucije tu padaju na ispitu. Spavaju cijelu godinu. Svijetli je primjer Institut za javne financije, koji brzo, temeljito i argumentirano reagira na pojave i zakonske prijedloge.
Ako premijerov tajni boravak na Hvaru i nije dramatično važan za budućnost države, onda se odluka o tome što su prioritetne grane nacionalnoga gospodarstva ipak ne bi smjela donijeti preko noći, bez detaljnih analiza i kvalitetne javne rasprave.

Konsenzus? Koji konsenzus? Poslovna javnost zbunjena je ovih dana. Prvi potpredsjednik Vlade Ratko Čačić u autorskom tekstu u Jutarnjem listu piše da ‘u Hrvatskoj danas postoji konsenzus o područjima na kojima Hrvatska mora koncentrirati svoje napore da bi ostvarila ubrzan i održiv gospodarski rast’. Čačić pri tome spominje energetiku, turizam, infrastrukturu, prehrambeni kompleks i navodnjavanje. Teško je sjetiti se kad je taj konsenzus postignut, a još manje kad je provedena analiza koja to potvrđuje. Na Liderovoj ovotjednoj konferenciji ‘Globalno i lokalno’ veleposlanik EU u Hrvatskoj Paul Vandoren primijetio je da se od 2007. nije provela sektorska analiza koja bi pokazala prednosti i slabosti pojedinih dijelova hrvatske ekonomije u uvjetima ulaska u EU.
Da sve zbunjuje još više, iz Čačićeva ministarstva istodobno stižu najave o tome da će se posebno poticati metaloprerađivačka, farmaceutska i drvna industrija... Ispada da su sve grane prioritetne!
To je primjer koliko je potreban kvalitetan javni dijalog. Naravno da bi rasprava o prioritetnim sektorima značila otvaranje Pandorine kutije. Svi bi za sebe tvrdili da su najvažniji sektor. Ali često iz težeg puta ispadne bolji rezultat. Možda su doista energetika i turizam pobjednički izbor, al’ dajte da za svaki slučaj provjerimo nije li možda isplativije ulaganje u nanotehnologiju. Znamo, znamo da smo u krivu, al’ dajte da to pokaže papir, a ne impresija ili argument snage.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Bespuća gospodarske zbiljnosti

Edis Felić

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Ustavni je sud rekao svoje: referenduma o monetizaciji neće biti jer nije u skladu s Ustavom. Odluka je došla kao naručena Vladi premijera Zorana Milanovića koja na ovaj način pokušava izvući za sebe korist i pretvoriti jednu nedosljednu politiku u dosljednu.

Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je – u prokrastinaciji

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je  – u prokrastinaciji

Ako postoji ekonomska tema na koju sam istinski alergičan, onda je to ona o proračunskom deficitu, javnom dugu i mjerama za njihovo 'obuzdavanje'. Vjerujem da to znaju urednici i novinari, članovi Liderova redakcijskoga kolegija, i da je za ovaj, 499. broj Lidera namjerno napravljena takva podjela tema da je meni u zadatak palo komentirati domaću zadaću koju su proteklih dana pisali u hrvatskoj vladi, a sve u namjeri da se zadovolje zahtjevi Europske komisije.

Pravda za sve

Edis Felić

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Prije dva tjedna Općinski sud u Puli odbio je tužbu tvrtke Auto SL 91. Ta je tvrtka, koja se bavi obukom vozača, 2009. potpisala ugovor s tvrtkom Tesco-Car i preuzela njezine kandidate, s tim da je Tesco-Car trebao platiti Auto SL-u za obuku tih kandidata. Riječ je bila, uglavnom, o kandidatima iz grupacije Uljanik s obzirom na to da je Tesco-Car tvrtka kći tvrtke Uljanik Tesu i Uljanik komercijale.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji

Liderov Fight club u tijeku

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

ZA

Jasminko Umičević

33%

PROTIV

Branko Poljak

67%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 30.travnja 2015. 12:00