Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Miodrag Šajatović

Najpoznatiji brk u novinarstvu napokon je dočekao da to dođe u modu. Glavni urednik osim na brkove ‘brije’ na izvoz. I to ničim izazvan. Nikako mu pod vrline ne bismo mogli ubrojiti točnost i organiziranost, no tjednu kolumnu nikad nije propustio napisati. Štoviše, piše ih još od kasnog socijalizma, kad je naoštrio pero i počeo žestoko zagovarati kapitalizam. Danas se pita: ‘Što mi je to trebalo?’ Službenu biografiju možete naći ovdje.


SWOT analize prijedloga efikasnije od lakiranja i pljuvanja

SWOT analize prijedloga efikasnije od lakiranja i pljuvanja

Ponuda Đuro Đaković Holdinga za preuzimanje posrnule i na korak od stečaja udaljene Ingre izazvala je iznenađenje i oprez u poslovnoj, investicijskoj i političkoj javnosti.

Očito je da iza neočekivanog načina spašavanja Ingre stoji Vlada ili, preciznije, Ministarstvo gospodarstva na čelu s prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem.
Prema ideji koja bi Đuru Đakovića (u kojem je država, dakle porezni obveznici, dioničar s 40-ak posto) stajala do 80 milijuna kuna pri isplati sadašnjih dioničara teško se jednoznačno odrediti.
Jesmo li se i na ovome mjestu zauzimali za više državnog intervencionizma? Jesmo. Je li to potez u tom smjeru? Čini se da jest. Je li jedan od iznesenih argumenata jačanje položaja hrvatskih tvrtki na izvoznim tržištima? Jest. Bi li u slučaju Ingrina stečaja austrijska banka za ‘kikiriki’ postala vlasnica Ingrina kamena oko vrata - zagrebačke Arene? Bi.
S druge strane, zašto bi Ingrini dioničari, među kojima je mnogo onih koji su donosili ili odobravali pogrešne poslovne odluke, ipak strpali u džep sasvim pristojne iznose za dionice koje bi u slučaju pokretanja stečaja za nekoliko dana trebale postati bezvrijedne? Istina, to nije fer. Njima gotovina, a dioničarima Đure Đakovića rizik pripajanja i iznutra već prilično načete Ingre.
Bijeli papir na četiri dijela Možda je namjera preuzimanja Ingre odličan povod da se na hrvatsku medijsku, poslovnu i političku scenu uvede SWOT analiza. Većina biznismena zna o čemu je riječ (imamo je i mi u Lideru od prvog broja kad analiziramo nekog od malih poduzetnika). Uzme se komad papira, povuče okomita crta pa vodoravna. U gornji lijevi kut upiše se riječ ‘snaga’. U gornju desnu kućicu upiše se ‘slabosti’, u donju lijevu četvrtinu ‘prilike’, a u donju desnu ‘opasnosti’.
I onda subjektivnom metodom upisujete što je snaga, a što slabost, što prilika, a što opasnost neke pojave ili situacije.
Od Uprave Đure Đakovića (i Ministarstva gospodarstva) treba zahtijevati da javnosti podastre takvu analizu. To vrijedi i za sve druge aktualne pojave ili situacije: od sudbine Dine i Diokija, brodogradilišta, TŽV-a Gredelj do pelješkog mosta, ali i zakonskih prijedloga koji se ‘štancaju’ u radionicama Kukuriku vlade.
Primjerice, sad se iz Vlade čuju optužbe da obnova fasada, kao strateški pravac buđenja nacionalne ekonomije, zapinje na projektantima i građevinarima koji nemaju znanje o energetskoj učinkovitosti. Da se napravila SWOT analiza, vjerojatno bi se taj problem unaprijed shvatio kao slabost i opasnost. Jednako kao i saznanje da se lokalne zajednice protive gradnji elektrana u svom susjedstvu. Dobro jutro!
Prioriteti prije SWOT-a Ili utjerivanje plaćanja doprinosa od poslodavaca. Ministarstvo financija ponosno je što se doprinosi sad uredno plaćaju, ali za uplaćene su iznose, prema svemu sudeći, narasli međusobni dugovi poduzeća.
Umjesto SWOT analize predlagatelji puštaju samo argumente o snazi i prilikama svojih poteza. Protivnici pak gledaju samo slabosti i opasnosti. Dobro je ako su i jedni i drugi prije toga napravili SWOT analizu (koja je, inače, najjednostavniji i prema mnogim stručnjacima nedovoljan alat za kompleksne odluke), a u javnost puštaju samo dijelove. Katastrofa je ako se o desecima i stotinama milijuna kuna (uglavnom poreznih obveznika) odlučuje samo na temelju intuicije i nekritičkog prihvaćanja ideja koje su nekome u Vladi prve pale na pamet.

Na kraju krajeva, čak bi i PR-ovcima bilo jednostavnije. U ova luda i teška vremena svakomu mora biti jasno da nema rješenja koja nemaju i loše posljedice na pojedine ‘stakeholdere’. Važno je dokazati da će korist biti veća od štete, da su prilike izglednije od rizika. Uvođenje SWOT analize kao oblika iskrenoga komuniciranja bila bi i pretpostavka za postizanje toliko prizivanoga konsenzusa.
Naravno, da bi se na osnovi SWOT analize moglo odlučiti, trebao bi postojati jasan redoslijed prioriteta. Na primjeru Đure Đakovića i Ingre to bi značilo unaprijed znati je li važnije stvoriti pretpostavke za veći izvoz ili je važnija pravda prema kojoj dioničari ne bi trebali dobiti novac za bankrotiranu Ingru. Ili je prioritet sačuvati radna mjesta u Ingri? Ili je važno da Arena ne dospije jeftino u ruke austrijskih bankara? Kad bi Vlada imala svima jasan i uvjerljiv program, onda bi SWOT analize pale na plodno tlo.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Karamarko između savjetnika Sinna i ‘igrača’ iz publike

Karamarko između savjetnika Sinna i ‘igrača’ iz publike

Kad kao novinar izvjestitelj stekneš naviku da na skupovima sjediš u zadnjem redu, po mogućnosti na stolcu pokraj izlaza, onda to ostane pravilo i kad postaneš urednik/komentator. Ima to svojih prednosti. Nezamijećeno se može iz dvorane ako je skup dosadan; ako je zanimljiv, čuju se reakcije iz tih zadnjih redova koje poslije, u stvarnom životu, mogu biti važne za ishod onoga o čemu se na pozornici govorilo.

N@kovanj

Branimir Kovač

Može li neuspjeh biti dobar?

Može li neuspjeh biti dobar?

Može li neuspjeh biti dobar za tvrtku? Ovo pitanje na prvi pogled zvuči bespredmetno, jer nitko ne voli raditi greške i krive poteze, pogotovo u vrijeme recesije kada svaki pogrešan korak može značiti i poslovni kraj. Pa ipak, pitanje nije bez razloga, a način na koji na njega odgovaramo jedan je od (nažalost mnogih) dijelova kulturološke slagalice koja nam priječi da postanemo prava poduzetnička nacija.

Pravda za sve

Edis Felić

Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Ovaj ćemo put malo o zaposlenicima, odnosno šteti koju trpe zbog nemarnosti onih koji vode tvrtkino računovodstvo. Priča se odnosi na stalno zaposlene koji promijene tvrtku, a oba računovodstva, u bivšoj i aktualnoj tvrtki, za taj mjesec u kojem je osoba prešla iz jedne u drugu obračunaju osobni odbitak (poreznu olakšicu) na bruto plaći.

2 komentara
Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Hrvatska će biti spremna za uvođenje eura tek za 20 godina

Hrvatska će biti spremna za uvođenje eura tek za 20 godina

ZA

Hrvoje Stojić

73%

PROTIV

Ante Babić

27%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 12.ožujka 2015. 12:00