Kanibali i filantropi

Matilda Bačelić

Matilda Bačelić

Novinarka Lidera u kojem pamti nulti broj. Teško je naći sektor ili poduzeće o kojem nije pisala nadajući se da će jednog dana postati specijalistica za bilo što. U međuvremenu je odustala od te borbe pa je sad i službeno ‘sveznajući neznalica’. Osim općih tema, makrotema i svih drugih industrija malo više koketira s prehrambenom i ICT branšom. U blogovima komentira zbivanja, trendove i (ne)poduzetničke poteze. Uvijek kasni, ali tješi se da je temeljita.


Mi ulazimo u EU?!?!

Mi ulazimo u EU?!?!

Hrvatski poduzetnici, mahom oni koji svoj kruh zarađuju na tržištima CEFTA-e, zatim oni koji bi nešto pokušali na zapadno-europskom tržištu, ali ne znaju kako, kao i oni koji ne bi nigdje išli, uspaničili su se jer Hrvatska 1. srpnja iduće godine ulazi u - Europsku uniju!

Godinu dana prije tog sudbonosnog čina kojem stremimo ravno deset godina dogodilo se prosvjetljenje u glavama mnogih koji su se sada sjetili zapitati što ih tamo čeka i što to za njih znači. A o nekom konkretnom djelovanju još se razmišlja. Pa, ima još godinu dana. Tako se u svibnju 2012. čuju želje o izradi 'studiju utjecaja o ulasku Hrvatske u Europsku uniju te program pripreme poduzetnika na europske uvjete poslovanja'.

Prehrambena, posebno konditorska, industrija digla se na noge jer je shvatila da će joj izlazak iz CEFTA- e i ulazak u EU donijeti, blago rečeno, velike probleme. Na istoku će postati skupa i nekonkurentna, a na Zapadu je nikada nije ni bilo pa je teško očekivati da otvaranjem, kako se to lijepo kaže, jedinstvenog tržišta, koje funkcionira na znatno višem nivou, zaigra ravnopravnu utakmicu s golijatskim konkurentima.

Istini za volju, do koju godinu unatrag bilo je sasvim legitimno odmahnuti rukom na navodni datum ulaska u EU jer se on stalno odgađao zbog raznih političkih zavrzlama i rastućeg broja uvjeta koje predani učenici moraju ispuniti. No, i najneinformiranija osoba na cesti zna već deset godina da je sveti cilj hrvatske politike ulazak u EU i da će, sudeći po upornosti, u tome valjda nekad uspjeti. Ako ima onih koji ne znaju, Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo početkom 2003., a službeni status kandidata za članstvo dobila godinu dana kasnije. A Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je bio prvi signal kuda se želi ići, potpisan je još 2001., iako je stupio na snagu četiri godine kasnije. A ako ni to nije bilo dovoljno jasno, pregovori su završeni lani u lipnju i tada je postalno nesumnjivo jasno kakva nam budućnost slijedi.

Stoga je potpuno nejasno zašto se danas postavljaju pitanja - što nas čeka u EU i kako se pripremiti? Deset godina je dovoljno dugo razdoblje da se, i tek uzgred, netko pripremi za potencijalni poslovni scenarij, a posebno oni kojima je to pitanje biti ili ne biti. Sada i vrapci na grani znaju da se nečemu dobrom mogu nadati samo oni koji su se na vrijeme pripremili za ulazak u EU. To znači da su digli konkurentnost barem približno na razinu europskih konkurenata i da vide dalje od Ljubljane ili Beograda.

Točno je da hrvatske kompanije nemaju iste uvjet za bildanje konkurentnosti kakve imaju njihovi strani konkurentni, počevši od cijene kapitala pa nadalje, no to ih ne amnestira od nečinjenja niti će to promijeniti EU stvarnost koja dolazi. Uzdanje da će im domaći birokrate koji vide isključivo svoju fotelju u nekoj europskoj instituciji osigurati bezbolan izlazak iz CEFTA-e i ulazak u EU jednako je kao i tješiti se da je izvoznik onaj koji može poslati koji kamion u zapadnu Hercegovinu.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Ustavni suci nisu čuli da je Hrvatska pred bankrotom

Ustavni suci nisu čuli da je Hrvatska pred bankrotom

Za kroničara ekonomskih i s njima povezanih političkih zbivanja u Hrvatskoj velika je opasnost da ogugla na sve apsurde i ekonomske anomalije koje godinama nezaustavljivo naviru. Ono, navikneš se na gluposti. Postanu ti normalne. Više ih i ne primjećuješ. Pomiriš se da su stvari takve i da se ne mogu promijeniti...

2 komentara
N@kovanj

Branimir Kovač

Može li Microsoft vratiti 'izgubljeno desetljeće'?

Može li Microsoft vratiti 'izgubljeno desetljeće'?

Zadnjih nekoliko godina nije bilo baš blagonaklono prema starim dobrim osobnim računalima. Dramatični podaci o smanjenju broja prodanih primjeraka stizali su iz kvartala u kvartal, a više ili manje potkovani analitičari natjecali su se u prognozama u kojima su najavljivali 'smrt PC računala'.

3 komentara
Pravda za sve

Edis Felić

Procijenili mu godišnji prihod na temelju vrijednosti automobila

Procijenili mu godišnji prihod na temelju vrijednosti automobila

Neki sam dan razgovarao sa slikarom Zagrepčaninom koji upravo u ovo vrijeme svake godine ostvaruje najveći prihod slikajući po jadranskim mjestima. Godinama je to radio; svake bi mu godine lokalna vlast izdala dozvolu koju je platio pa je mogao postaviti platno te uzeti kist u ruke.

4 komentara
Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Vlada treba prodati državna poduzeća

Vlada treba prodati državna poduzeća

ZA

Mladen Ostrički

76%

PROTIV

Vilim Ribić

24%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 31.srpnja 2014. 12:00