Makro Mikro

Gordana Gelenčer

Gordana Gelenčer

Iskusna novinarka (pri čemu je ‘iskusna’ pristojan sinonim za ‘zrela’, mjereno godinama) zaglavila je s domaćim i svjetskim financijašima, porezima, BDP-om, vanjskim dugom, fiskalnom, monetarnom politkom i još koječim. Navodno nakon svakoga napisanog teksta padne u depresiju: čak i kad intimno njeguje optimizam, vlastiti je tekstovi podsjete da on nije ništa drugo doli – nedostatak informacija.


Bacite ih na lomaču!

 Bacite ih na lomaču!

U svojevrsnom ratu između dva tabora, privatnog i javnog sektora, morali ste zauzeti jednu stranu. Ili ste za jedne ili ste za druge. Nema sredine. Osobno nikada nisam voljela svijet dijeliti samo na dvije krajnje boje.

Nedavna događanja ispod moga prozora pokazala su mi zašto sam u pravu. Bila je to jedna od onih situacija kada biste i jedne i druge zapalili na lomači. I uživali gledajući ih kako cvile. Administraciju zbog lijenosti, nerada, korumpiranosti. Poduzetnika zbog kaubojštine, balkanštine, mafijaštva.  Živim u novozagrebačkom kvartu koji se diči civiliziranom urbanizacijom. Jedni drugima ne gledamo u tanjur. Između zgrada sagrađenih u 'ono' doba ima divnih livada, gotovo šumica, kisika, mjesta za ljude, djecu, pse.

Bila je to prava gradska, humana idila. Sve dok jedan 'poduzetnik' zbog vlasničke zavrzlame nije shvatio da može što mu padne napamet. S vlasničkim papirom u rukama zaorao je sredinu jedne od najvećih (javnih!) livada, prerezao stanovnicima put prema gradu, porušio 30-ak stabala, ogradio se, dovukao tešku mehanizaciju, okružio s desetak steroidnih, bezvratnih zaštitara i nasmijao ljudima u brk. Jer mu nitko ništa ne može. Navodno ima sve potrebne dozvole. Ako je vjerovati da je policija, pristigla na naš poziv, stvarno razumjela što na papiru piše.

A stvar je ovakva. Prema urbanističkom planu, Grad Zagreb je još davne 1977. izvlastio – i financijski obeštetio – bivše vlasnike tog komada nevelikog zemljišta koje je prije toga nekoliko puta preprodavano. No lani se nasljednik prve vlasnice sjetio kako će zaraditi – zemljište koje je, dakle, prije 35 godina grad otkupio, isplatio, upisao u katastar kao svoje, odlučio je prodati! Zaradio je gotovo 300 tisuća eura. Novi vlasnik, navodno nekretninski mešetar, dakle lovaš, shvatio je da zemljište nije privatno. No uočio je nevjerojatni propust glupave gradske administracije i učinio ono što ona tih 35 godina nije – upisao se u zemljišne knjige. I sada radi što ga volja.

Vjerojatno u nekom dijelu primozga itekako zna da stvari nisu čiste kao suza. Pa je za radove odabrao kasna poslijepodneva u sezoni beskonačnih godišnjih odmora. I za svaku sigurnost preventivno se okružio snagatorima. U međuvremenu, na poticaj stanara još u svibnju ove godine Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada naložio je Gradskom uredu za prostorno uređenje da 'poduzme daljnje pravne radnje u cilju zaštite prava Grada Zagreba'. Dotični ured(i) nije učinio ništa. Štoviše, treći Gradski Ured, onaj za promet, vrlom je poduzetniku izdao dozvolu da preko nogostupa – koji je čista javna površina i izlaz na autobusnu stanicu – izbije na glavnu prometnicu i tako nekom budućem kupcu, recimo McDonald'su, tu parcelu učini primamljivom!

Koliko moraš biti retardiran da se 35 godina ne upišeš u zemljišne knjige? Kakav imbecil moraš biti da jedan ured ne zna što rade druga dva, pod kapom istog gazde (onog što upravo uništava drugu zelenu površinu i gradi si vodeni spomenik)? Jedan je od stanara, inače građevinac, odaslao 20-ak mailova gradu, Pravu na grad, Zelenoj akciji inspektorima.... Odgovorio mu je samo Ured gradonačelnika, a u njemu stoji 'da razumiju njegovu frustraciju i da su zato njegov dopis proslijedili Uredu za žalbe građana'!

Zagrebačka administracija broji više od 2800 ljudi, berlinska, primjerice, 418. Grad s brojem stanovnika tek nešto manjim od cijele Hrvatske ima sedam puta lakšu administraciju! I nijedan neriješeni pravno-imovinski slučaj!  S druge strane, koliko moraš biti nemoralan da svjesno gradu pokažeš srednji prst? Koliko moraš biti beskrupulozan da uzmeš ono što nije tvoje? Koliko moraš biti bahat da uništiš prostor, ukalkuliraš stotinjak tisuća kuna kazne za porušena stabla i šetkaš uokolo pod plaćen(ičk)om zaštitom s neskrivenim pobjedničkim osmijehom? Ako se kojim slučajem poduzetnici pitaju zašto im je rejting u javnosti manjkav, eto im odgovora. Koliko je god nepošten. Ni ja se ne smatram bezveznom, glupavom novinarkom, pa ipak dijelim rejting općeg stanja novinarstva.

Slučaj, međutim, potiče vječito hrvatsko pitanje. Koliko još to hrvatsko biće može šutjeti, podnositi, biti ravnodušno, flegmatično, nezainteresirano, eutanazirano? Koliko će još puta nemoćno dići ruke, jer svaki put kad naleti na zid odustane? Koliko će puta spustiti pogled u vlastiti tanjur, jer ondje je sigurno, toplo i tiho? Ne znam. Znam da ću vam u trenutku kada zauvijek dignem ruke i prešutno pristanem na divljaštvo bilo kojeg tipa, zavapiti: molim vas, ubijte me!

Vezani članci

Bandić o Uskokovoj istrazi: Sve smo radili po zakonu

USKOK istražuje izmjene zagrebačkog GUP-a

Nakon četiri godine GUP konačno donesen

Bageri s obale preselili u centar Zagreba

Započelo rušenje na Viru



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Bespuća gospodarske zbiljnosti

Edis Felić

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Nakon odluke Ustavnog suda Vlada glumi dosljednost

Ustavni je sud rekao svoje: referenduma o monetizaciji neće biti jer nije u skladu s Ustavom. Odluka je došla kao naručena Vladi premijera Zorana Milanovića koja na ovaj način pokušava izvući za sebe korist i pretvoriti jednu nedosljednu politiku u dosljednu.

Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je – u prokrastinaciji

Milanović ima pravo. Ova vlada najbolja je  – u prokrastinaciji

Ako postoji ekonomska tema na koju sam istinski alergičan, onda je to ona o proračunskom deficitu, javnom dugu i mjerama za njihovo 'obuzdavanje'. Vjerujem da to znaju urednici i novinari, članovi Liderova redakcijskoga kolegija, i da je za ovaj, 499. broj Lidera namjerno napravljena takva podjela tema da je meni u zadatak palo komentirati domaću zadaću koju su proteklih dana pisali u hrvatskoj vladi, a sve u namjeri da se zadovolje zahtjevi Europske komisije.

Pravda za sve

Edis Felić

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Presuda: tvrtke majke ne moraju podmirivati dugove svojih kćeri

Prije dva tjedna Općinski sud u Puli odbio je tužbu tvrtke Auto SL 91. Ta je tvrtka, koja se bavi obukom vozača, 2009. potpisala ugovor s tvrtkom Tesco-Car i preuzela njezine kandidate, s tim da je Tesco-Car trebao platiti Auto SL-u za obuku tih kandidata. Riječ je bila, uglavnom, o kandidatima iz grupacije Uljanik s obzirom na to da je Tesco-Car tvrtka kći tvrtke Uljanik Tesu i Uljanik komercijale.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji

Liderov Fight club u tijeku

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

Litra benzina uskoro će premašiti 11 kuna

ZA

Jasminko Umičević

33%

PROTIV

Branko Poljak

67%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 30.travnja 2015. 12:00