Makro Mikro

Gordana Gelenčer

Gordana Gelenčer

Iskusna novinarka (pri čemu je ‘iskusna’ pristojan sinonim za ‘zrela’, mjereno godinama) zaglavila je s domaćim i svjetskim financijašima, porezima, BDP-om, vanjskim dugom, fiskalnom, monetarnom politkom i još koječim. Navodno nakon svakoga napisanog teksta padne u depresiju: čak i kad intimno njeguje optimizam, vlastiti je tekstovi podsjete da on nije ništa drugo doli – nedostatak informacija.


Samorazarajući proces

Samorazarajući proces

Na sreću bijah odsutna iz domaje baš u tim povijesnim, prijelomnim, sudbonosno važnim trenucima kada su se dvojica stranačkih 'vođa' zakačili oko naroda, Ustaša, Četnika, nenarodne vlasti i svih tih korisnih stvari za koje se uvijek iznova spretno maši svaka vlast kada se ponovno zagleda u kut bez izlaza.

Da, bili su pametni ti Rimljani. Korisni na razne načine. I dvije tisuće godine poslije savršeno funkcioniraju neke njihove političke mudrosti. Koje naš recesijom očito nedovoljno napaćen i ustrašen narod pije kao deva vodu. Valjda su mu neke neuronske veze zanavijek mutavo prešaltane.
Ne samo zato što sam na putu upoznala kolegicu iz Srbije koja mi je potanko opisala kako ondje 'divno' žive privlačeći investitore kineskom cijenom rada (hrvatskom privatnom sektoru već se piše takva sudbina!) – bilo je dovoljno otići sat vremena vožnje avionom zapadno od granice da po povratku nemoćno počnete lupati glavom o zid.

Evo samo mrvica priče o tome zašto. Jedna srednja njemačka kompanija, uopće nije važno koja niti čime se bavi, u krizi nije otpuštala. Pri punoj svijesti i pameti odlučili su prihvatiti pad prihoda, dobiti, urušavanje raznih financijskih pokazatelja i zaštititi one koji im stvaraju prihod – zaposlenike. Ali nije to najčudnija stvar. 80 posto plaće isplaćuju početkom mjeseca, unaprijed! Jer zaposlenik i prije kraja mjeseca mora nešto jesti, platiti režije, živjeti. U kompaniji ne postoji pojam bonusa, jer nagrađivanje pojedinaca 'mi' pretvara u 'ja', a to za razvoj kompanije nikako ne može biti plus.
Kada rastu (ili padaju) plaće, onda jednako rastu (ili padaju) za sve, od spremačice do direktora. Za rodilje postoji gotovo 70 različitih modela financiranja dok su na porodiljnom, dakle gotovo svaka 'fura' neki svoj model. Na upadicu kako je kod nas uobičajeno da se od mladih zaposlenica traži potpis ugovora kako ih barem pet godina neće 'obradovati' djetetom, glavni i odgovorni zamalo je pao u nesvijest. Njegova supruga, naime, očekuje treće dijete, a i ona je nečija zaposlenica. I njezino će dijete svako malo biti bolesno i kratkoročno 'inkomodati' poslodavca.

Ali ovaj poslodavac ne gleda na uskogrudne, kratke staze. On zna da je zadovoljan radnik najbolja dugoročna (i lojalna!) investicija. U zgradi se blokira signal za mobitel, u kantini jedu svi zajedno, veliki i mali, s terase zalogajnice puca nevjerojatan pogled na šumu i livade, ukratko kompanija je učinila sve da zaposlenicima pokaže kako shvaća da na kraju svake poslovne priče stoji čovjek. Ne stroj. Ne netko za raubanje. Ne netko za kinesku cijenu rada. Rezultat? Prihodi ponovno rastu! Ispričala sam to potpuno svjesna da će baš svaki poslodavac naći milijun izgovora zašto to kod nas nije moguće. Na izgovore ne želim potrošiti ni redak.   

Naravno, govorim o Njemačkoj. Pomalo i o Marxu kojega se sjetio i dr. Doom zvan dr. Propast, Nouriel Roubini. I on je, doduše, na američkoj besmislenoj liniji potrošnje kakvu smo poznavali. Ali! Složio se s pradavnom, proročanskom Marxovom vizijom u kojoj kapitalizam proždire sam sebe. Tvrtke gomilaju kapital i profit (namjerno neću o stanju resursa planete, odsustvu svakog vrijednosnog sustava i pretvaranju čovjeka u šuplju marketinšku vreću u koju multinacionalke trpaju sva svoja, da prostite, govna) uvjerene da tržište funkcionira. No potrošač je postao racionalan. Tvrtke režu troškove rada sve niže, a to su nečiji prihodi i potrošnja. Zato je to samouništavajući proces. Snižavanje cijene rada do nemogućih granica, pucanje produktivnosti po svim šavovima uz izgovor: ako nećeš ti, ima tko će. Besmisleni čvor štednje i trošenja, tvrdoglavo traženje pogrešnog izlaza potvrđuje da je Marx itekako bio u pravu. Poticanje potrošnje na sadašnji način – kupi novi auto iako će te stari služiti još barem pet godina; kupi šest haljina u svim bojama iako ti trebaju možda dvije, kupi novi mobitel, jer to će razne nokije vratiti u život - bolesno je, pogrešno, nepravedno i samouništavajuće.   

Dok slušam Scorsesejevu nevjerojatnu rock-blues poslasticu teško je zamisliti da se bliži kraj svijetu kakvog poznajemo. Baš zbog onoga o čemu sada nisam željela previše pisati, tom se kraju radujem.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Ustavni suci nisu čuli da je Hrvatska pred bankrotom

Ustavni suci nisu čuli da je Hrvatska pred bankrotom

Za kroničara ekonomskih i s njima povezanih političkih zbivanja u Hrvatskoj velika je opasnost da ogugla na sve apsurde i ekonomske anomalije koje godinama nezaustavljivo naviru. Ono, navikneš se na gluposti. Postanu ti normalne. Više ih i ne primjećuješ. Pomiriš se da su stvari takve i da se ne mogu promijeniti...

2 komentara
N@kovanj

Branimir Kovač

Može li Microsoft vratiti 'izgubljeno desetljeće'?

Može li Microsoft vratiti 'izgubljeno desetljeće'?

Zadnjih nekoliko godina nije bilo baš blagonaklono prema starim dobrim osobnim računalima. Dramatični podaci o smanjenju broja prodanih primjeraka stizali su iz kvartala u kvartal, a više ili manje potkovani analitičari natjecali su se u prognozama u kojima su najavljivali 'smrt PC računala'.

3 komentara
Pravda za sve

Edis Felić

Procijenili mu godišnji prihod na temelju vrijednosti automobila

Procijenili mu godišnji prihod na temelju vrijednosti automobila

Neki sam dan razgovarao sa slikarom Zagrepčaninom koji upravo u ovo vrijeme svake godine ostvaruje najveći prihod slikajući po jadranskim mjestima. Godinama je to radio; svake bi mu godine lokalna vlast izdala dozvolu koju je platio pa je mogao postaviti platno te uzeti kist u ruke.

4 komentara
Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Vlada treba prodati državna poduzeća

Vlada treba prodati državna poduzeća

ZA

Mladen Ostrički

76%

PROTIV

Vilim Ribić

24%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 31.srpnja 2014. 12:00