Makro Mikro

Gordana Gelenčer

Gordana Gelenčer

Iskusna novinarka (pri čemu je ‘iskusna’ pristojan sinonim za ‘zrela’, mjereno godinama) zaglavila je s domaćim i svjetskim financijašima, porezima, BDP-om, vanjskim dugom, fiskalnom, monetarnom politkom i još koječim. Navodno nakon svakoga napisanog teksta padne u depresiju: čak i kad intimno njeguje optimizam, vlastiti je tekstovi podsjete da on nije ništa drugo doli – nedostatak informacija.


Samorazarajući proces

Samorazarajući proces

Na sreću bijah odsutna iz domaje baš u tim povijesnim, prijelomnim, sudbonosno važnim trenucima kada su se dvojica stranačkih 'vođa' zakačili oko naroda, Ustaša, Četnika, nenarodne vlasti i svih tih korisnih stvari za koje se uvijek iznova spretno maši svaka vlast kada se ponovno zagleda u kut bez izlaza.

Da, bili su pametni ti Rimljani. Korisni na razne načine. I dvije tisuće godine poslije savršeno funkcioniraju neke njihove političke mudrosti. Koje naš recesijom očito nedovoljno napaćen i ustrašen narod pije kao deva vodu. Valjda su mu neke neuronske veze zanavijek mutavo prešaltane.
Ne samo zato što sam na putu upoznala kolegicu iz Srbije koja mi je potanko opisala kako ondje 'divno' žive privlačeći investitore kineskom cijenom rada (hrvatskom privatnom sektoru već se piše takva sudbina!) – bilo je dovoljno otići sat vremena vožnje avionom zapadno od granice da po povratku nemoćno počnete lupati glavom o zid.

Evo samo mrvica priče o tome zašto. Jedna srednja njemačka kompanija, uopće nije važno koja niti čime se bavi, u krizi nije otpuštala. Pri punoj svijesti i pameti odlučili su prihvatiti pad prihoda, dobiti, urušavanje raznih financijskih pokazatelja i zaštititi one koji im stvaraju prihod – zaposlenike. Ali nije to najčudnija stvar. 80 posto plaće isplaćuju početkom mjeseca, unaprijed! Jer zaposlenik i prije kraja mjeseca mora nešto jesti, platiti režije, živjeti. U kompaniji ne postoji pojam bonusa, jer nagrađivanje pojedinaca 'mi' pretvara u 'ja', a to za razvoj kompanije nikako ne može biti plus.
Kada rastu (ili padaju) plaće, onda jednako rastu (ili padaju) za sve, od spremačice do direktora. Za rodilje postoji gotovo 70 različitih modela financiranja dok su na porodiljnom, dakle gotovo svaka 'fura' neki svoj model. Na upadicu kako je kod nas uobičajeno da se od mladih zaposlenica traži potpis ugovora kako ih barem pet godina neće 'obradovati' djetetom, glavni i odgovorni zamalo je pao u nesvijest. Njegova supruga, naime, očekuje treće dijete, a i ona je nečija zaposlenica. I njezino će dijete svako malo biti bolesno i kratkoročno 'inkomodati' poslodavca.

Ali ovaj poslodavac ne gleda na uskogrudne, kratke staze. On zna da je zadovoljan radnik najbolja dugoročna (i lojalna!) investicija. U zgradi se blokira signal za mobitel, u kantini jedu svi zajedno, veliki i mali, s terase zalogajnice puca nevjerojatan pogled na šumu i livade, ukratko kompanija je učinila sve da zaposlenicima pokaže kako shvaća da na kraju svake poslovne priče stoji čovjek. Ne stroj. Ne netko za raubanje. Ne netko za kinesku cijenu rada. Rezultat? Prihodi ponovno rastu! Ispričala sam to potpuno svjesna da će baš svaki poslodavac naći milijun izgovora zašto to kod nas nije moguće. Na izgovore ne želim potrošiti ni redak.   

Naravno, govorim o Njemačkoj. Pomalo i o Marxu kojega se sjetio i dr. Doom zvan dr. Propast, Nouriel Roubini. I on je, doduše, na američkoj besmislenoj liniji potrošnje kakvu smo poznavali. Ali! Složio se s pradavnom, proročanskom Marxovom vizijom u kojoj kapitalizam proždire sam sebe. Tvrtke gomilaju kapital i profit (namjerno neću o stanju resursa planete, odsustvu svakog vrijednosnog sustava i pretvaranju čovjeka u šuplju marketinšku vreću u koju multinacionalke trpaju sva svoja, da prostite, govna) uvjerene da tržište funkcionira. No potrošač je postao racionalan. Tvrtke režu troškove rada sve niže, a to su nečiji prihodi i potrošnja. Zato je to samouništavajući proces. Snižavanje cijene rada do nemogućih granica, pucanje produktivnosti po svim šavovima uz izgovor: ako nećeš ti, ima tko će. Besmisleni čvor štednje i trošenja, tvrdoglavo traženje pogrešnog izlaza potvrđuje da je Marx itekako bio u pravu. Poticanje potrošnje na sadašnji način – kupi novi auto iako će te stari služiti još barem pet godina; kupi šest haljina u svim bojama iako ti trebaju možda dvije, kupi novi mobitel, jer to će razne nokije vratiti u život - bolesno je, pogrešno, nepravedno i samouništavajuće.   

Dok slušam Scorsesejevu nevjerojatnu rock-blues poslasticu teško je zamisliti da se bliži kraj svijetu kakvog poznajemo. Baš zbog onoga o čemu sada nisam željela previše pisati, tom se kraju radujem.



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Biljy the Kid

Biljana Starčić

Stavili ste mi previše ega u salatu

Stavili ste mi previše ega u salatu

Emisiji Mijenjam zemlju gledanost je počela padati tek u ljeto 2018. godine, u trećoj sezoni. Istodobno, knjižarske top liste poharalo je djelo Stavili ste mi previše ega u salatu, autorice Dive Delenčer. Tog ljeta nije bio problem naći parking u šoping centru, a najslušanija pjesma je bila Fildžan viška. Nitko ne zna zašto, ali mnogi su baš nekako u to vrijeme zaboravili svoje šifre za razne korisničke račune na portalima.

Ekonomalije

Miodrag Šajatović

Savudrijski poučak: Hoćeš konsenzus? Treba ti neprijatelj!

Savudrijski poučak: Hoćeš konsenzus? Treba ti neprijatelj!

Da nema Slovenije, trebalo bi je izmisliti! Da nije dugogodišnjeg spora oko Savudrijske vale i afere vezane uza suca Arbitražnog suda Jerneja Sekoleca, koji se telefonski dogovarao sa slovenskom zastupnicom Simonom Drenik o 'lobiranju' kod drugih sudaca, građani Hrvatske bi tko zna koliko dugo čekali na konsenzus svojih političara.

1 komentara
Pravda za sve

Edis Felić

Sindikalac ZET-a Jelić i dalje ne misli da mu je stajalište pogrešno

Sindikalac ZET-a Jelić i dalje ne misli da mu je stajalište pogrešno

Razgovarao sam s predsjednikom Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a Antom Jelićem zbog spornog dogovora između sindikata i Uprave da djeca i supružnici zaposlenih u ZET-u imaju prednost prilikom zapošljavanja. Ta je informacija objavljena na internetskoj stranici Sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske čiji je dio i Jelićev sindikat, a dovela je u vrlo neugodnu situaciju Upravu.

1 komentara
Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji
Liderovi blogovi

Liderov Fight club u tijeku

Hrvatsku treba podijeliti u pet regija

Hrvatsku treba podijeliti u pet regija

ZA

Željko Lovrinčević

55%

PROTIV

Tomislav Tolušić

45%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 6.kolovoza 2015. 12:00