Žena s najteže izgovorljivim prezimenom u Lideru, u kojem piše već pet godina. Prati obrazovanje, turizam, trgovinu i osiguranja, ali piše (i ima mišljenje) o svemu – od igle do lokomotive. Voli bocnuti, iako na prvu djeluje kao pristojna gospođa. Fetiš su joj teme iz menadžmenta jer je uvjerena da se sve može lakše, brže, bolje i s rezultatom koji zadovoljava sve, a ne samo one s najvećim plaćama. Da, pomalo naginje radničkim pravima, što je posljedica činjenice da nije bila u pionirima.
Prolaskom europskog prvenstva, a ako ćemo iskreno i ranije- ispadanjem Hrvatske iz skupine, zastavice sa šahovnicama netragom su nestale s automobila, a i najnoviji hit, navlake na retrovizorima, sve se rjeđe mogu vidjeti. Prošao nas patriotizam? Ne bi trebao...
Patriotizam bi trebao biti nešto što se živi stalno, a onaj meni najdraži, miroljubivi, bio bi gospodarski. Prema nekim istraživanjima, Hrvati mu nisu neskloni, vole kupovati hrvatsko, ali mogli bi uložiti i malo više truda. Uvijek se volimo hvaliti kvalitetom našeg maslinovog ulja, vina, pršuta... Pa zašto onda kupujemo toliko uvoznog?
Svi oni koji pričaju o domaćoj proizvodnji i razvoju gospodarstva trebali bi glas za to dati i svaki put kad pune frižider. Zašto? Oni koji paušalno ocjenjuju da nema više malih, domaćih proizvođača od kojih bi mogao znati što kupuješ nisu ekonomski patrioti. Laž je da nema malih, obiteljskih mesnih industrija, kojima je uvoz mesa iz Bugarske čista znanstvena fantastika i koji razno razne kemijske dodatke koji počinju sa slovom E ne bi znali staviti u salamu ni kad bi htjeli. Pa zašto onda te salame nema u vašem frižideru?
Ekonomski patriotizam, kao i puno stvari u životu, zahtjeva trud. Raspitivanje, odlazak na vrući plac umjesto u klimatizirani dućan, možda trošenje koje kune više. Barem je to argument koji vole koristiti lijeni. Kažu, domaće je često skuplje. Kakva laž! Koliki mali proizvođači rade za trgovačke robne marke, pravo je čudo. Dakle, ne mora se trošiti više, i samo pažljivo čitanje deklaracija na trgovačkim robnim markama i pravljenje svjesnog odabira može biti sasvim dovoljno. U svakom slučaju, nije dovoljno samo pričati o poticanju domaćeg gospodarstva. Treba ga i potaknuti svaki put kad se izvadi novčanik.
Žalite za malim proizvođačima? Pronađite ih pa im napravite malo prometa, prije će preživjeti od vaše kupovine nego od vašeg žaljenja. Uostalom, ako vam nije bilo teško potrošiti na kineske plastične zastavice da pokažete patriotizam, ne bi vam trebalo biti teško ni ovo.
Za atletiku kažu da je kraljica sportova. Ako bi se sličan izbor napravio u biznisu, moglo bi se reći da je akvizicija kraljica poduzetništva.
Čovjek bi katkad rekao da su ljudi iz inspekcije rada baš revni i ne dopuštaju da itko odstupi od propisa. Primjer je naše malo građevinsko poduzeće čiji naziv ni identitet direktora ne smijemo spomenuti jer bi mu ovi iz inspekcije mogli ponovno pokucati na vrata.
Genijalac u Ministarstvu kulture koji se dosjetio da bi kriterij od 25 tisuća riječi trebao biti ona granica koja će jednim dnevnim novinama dati konkurentsku prednost na tržištu u odnosu na druge dnevne novine, namjerno ili nenamjerno je uspio svaku raspravu o PDV-u na novine maknuti s teme 'zašto samo dnevne novine, a ne i ostale'.
Vaši komentari, razmišljanja i ocjene
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.