Jedina dodatna informacija koja je poznata u vezi prodaje 67,68 posto državnog udjela u toj tvrtki je da je rok za prijavu 1. kolovoza, kada će AZTN donijeti odluku o početnoj cijeni dionice. Jedina reakcija na ovu neočekivanu odluku o javnoj ponudi oko 2 milijuna dionica došla je od ulagača. Dionica Badela 1862 odmah je skočila za 17 posto te je među najtrgovanijima od ponedjeljka kada je ponuda objavljena.
Sudbina te propale tvrtke još uvijek je neizvjesna. Spominjali su se Kinezi (Tadee Holding Group), donesena je odluka o javnom pozivu…traži li Vlada panični izlaz ili je u pitanju dobro razrađena koncepcija?
Država sigurno nema interesa ostati dugoročno u vlasništvu Badela 1862., izlazak iz vlasničke strukture je neminovan.
Kako proizvodnja pića, a većim dijelom se odnosi na proizvodnju alkoholnih napitaka, zasigurno nije hrvatska strateška industrija, država sigurno nema interesa ostati dugoročno u vlasništvu Badela 1862. Dakle, izlazak iz vlasničke strukture te kompanije je neminovan. Izbor trenutka prodaje državnog udjela od preko 67 posto, možda i nije idealan. No, ukoliko se mogu i danas, u ovom trenutku, postići ključni interesi onda je bolje da država ne usporava tu kompaniju.
No, treba imati na umu upravo te ključne interese te pronaći partnera koji će uložiti svježi novac i nastaviti razvijati tu kompaniju. Također, druga bitna stavka koju treba imati na umu je zaštita vrijednosti udjela kojega država ima u Badelu 1862 te mogućnost njegove monetizacije u trenutku kada državi to bude odgovaralo.
Problem je u tome što ne postoji koncepcija i strategija razvoja, u kojoj bi bila opravdana i prodaja Badela 1862
Što znači prodaja? Znači da će netko pomoću financijske poluge kupiti tvrtku te pritom zaraditi. Prodaja državne imovine drugim riječima znači da nismo u stanju upravljati poslovnim subjektima te smo odlučili da će to bolje činiti netko umjesto nas. Naravno, upravljanje kompanijama nije primarno posao države, no mi smo krenuli u prodaju svega i svačega, govori se i o Croatia osiguranju, te se stječe utisak da smo krenuli u rasprodaju. Problem je u tome što ne postoji koncepcija i strategija razvoja, u kojoj bi bila opravdana i prodaja Badela 1862, već se radi o manjku poreznih prihoda, financijskih sredstava državi te potreba za izvršavanjem dospjelih obveza.
Kada bi postojala takva koncepcija onda bi i prodaja većinskog dijela Badela 1862 imala smisla. Postavlja se pitanje što ćemo kad sve prodamo? Ovakav potez, objavljivanja poziva na kupnju u javnim glasilima, znači nastavak stare politike koja nije donijela hrvatskom gospodarstvu ništa dobro. U ovom slučaju definitivno nisu ispunjeni uvjeti za prodaju.
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.