Opinion maker

Umjesto da mijenjamo uprave, zadajmo im strategiju i ciljeve za EU

Umjesto da mijenjamo uprave, zadajmo im strategiju i ciljeve za EU

Quo vadis, Hrvatska? Zaista, kamo mi to idemo? Jedini politički i gospodarski put vodi u Europu, ali u nju se vraćamo s gospodarstvom prošlosti, koje je nakon deset godina priprema i više od 94 godine izbivanja iz 'europskih integracija' strukturom više slično onom gospodarstvu kada smo odlazili nego onomu koje nam sutra treba.

Vraćamo se s drvenim trupcima, 'baby beefom' i jajima. Ne izvozimo više vino i svinjetinu, a ribu smo i onako izlovili. Novi brodovi sve će manje isplovljavati s naših navoza, a polako će i stari završiti u rezalištu. Struje još nešto imamo dok ne ugasimo Krško, a more je i onako već zajedničko. Turizam nam je i dalje 'sunce i plaže', ali ne i 'priroda, hrana i zabava', a o kulturi da ne govorimo. O našim nobelovcima i znanstvenicima drugi snimaju filmove, a neke nam i kradu. Telefoni već dugo zvone za druge, a i nafta, čini se, više nije naša. Trgovina se već odavno počela zaustavljati, samo nam uvoz i dalje raste, a svi su naši depoziti u 'stranim' bankama.

Imamo kruha i vode 

Nismo sagradili gotovo ništa novo osim cesta, a i njih bi neki dali strancima. Vode imamo, kruha imamo za sebe dosta (jest da je pšenica malo skupa, ali naša je), a i mlijeka bi se našlo.
Treba li nam išta više? Ah da, zaboravio sam da nam dolaze i porez na imovinu, porez na kapitalnu dobit, razne trošarine i svi ostali porezi uobičajeni u društvu blagostanja, sve kako bismo, prije nego što državu prodamo strancima, još malo dali onima koji su nam olakšicama i poticajima pomogli da je sagradimo i kupimo. Oprostite na ovako ciničnom pojednostavnjivanju, ali to su samo činjenice. One oslikavaju dubinu problema koji se kumulira godinama kao posljedica kratkoročnih politika bez dugoročnih ekonomskih ciljeva.
Otići će Uprava Croatia Airlinesa, ali problemi će ostati, kao i pitanje ima li taj problem i neku drugu stranu osim krivnje Uprave ili konzultanata. A ima veze s definiranjem strateške uloge zračnog prijevoza u turizmu i produžetku sezone, s povezivanjem u nacionalnom putničkom prometu, a i s odnosima sa zračnim lukama i njihovim taksama te politikom prema stranim prijevoznicima (znate li da im plaćamo da lete u Hrvatsku?), PDV-om na gorivo u međunarodnom prijevozu itd. Jednako je s problemima HŽ-a, HEP-a, Jadrolinije, Zagrebačkog holdinga, Diokija... Hoćemo ponovo promijeniti uprave javnih poduzeća zbog toga što ne rade i ne provode strateške ciljeve? A tko je uopće postavio ciljeve i dio koje su nacionalne strategije ti ciljevi?

Bespuća ekonomske zbilje 

Strka zbog raskida Ugovora sa zemljama CEFTA-e i njegovih posljedica za prehrambenu industriju najzornije očitava kratkoročnost promišljanja, a riječ je o problemu za koji su svi znali da će nastupiti ulaskom u EU. Ili možda nisu svi strateški pripremili odgovore? Što nas ulaskom u EU sve čeka u drugim sektorima bojim se i pomisliti. Jednako krivnju snose i država i poduzetnici. Da, u bespućima smo hrvatske ekonomske zbilje. Odgovori, nažalost, neće doći sami, a oni koji su ih dosad trebali dati ili ih skrivaju ili ih ne znaju. Zato je krajnje vrijeme da svi zajedno postavimo putokaze i uz opći društveni dijalog, počevši od izrade strategije pa do socijalne politike, započnemo put izlaska iz krize, ali i put drugačijeg života u novoj zajednici u koju ulazimo. Putokaze za sve: hrvatske poduzetnike, strane investitore, javne tvrtke i njihove uprave, pravosuđe, školstvo, zdravstvo, industriju, turizam pa i sindikate. 

Hoćemo li napokon sami definirati s čime ćemo se uključiti u novu zajednicu i međunarodnu podjelu rada (kojim sektorima, proizvodima, uslugama, idejama…)? Pa zar ni o ovakvim temama ne možemo više postići nacionalni konsenzus? Jednako kao što smo referendumom sami odlučili i definirali EU kao svoju političku budućnost, tako je i nacionalni konsenzus svih triju socijalnih partnera i akademske zajednice ključ u definiranju ekonomske budućnosti. Nažalost, posljednji razgovori (ili nesporazumi) triju socijalnih partnera ne ohrabruju, a akademsku zajednicu nitko ništa ne pita ili ona u klasičnoj hrvatskoj maniri šuti.
Time je više nego u pravu gospodin Čaćić kada je jednom prilikom rekao da ova vlada ima povijesnu odgovornost za budućnost zemlje. Samo se pitam je li to osim njemu jasno i njegovim kolegama, drugim parlamentarnim strankama i socijalnim partnerima. Imamo li drugu zemlju? Hoćemo li dobiti drugu priliku? Hoćemo li jasno sve upozoriti da osim pobjede na izborima, osobne i časti stranke postoji i odgovornost prema narodu, svojoj djeci i samima sebi? Odgovore moramo dati sami. Nadam se da su posljednje 94 godine bile dovoljne da nešto naučimo.


Pretplati se
Gdje kupiti
Pročitaj na iPadu

Vezani članci

Smanjuju se emisije stakleničkih plinova

Amerika, Južna Koreja i Japan još su ispred EU

12 protekcionističkih mjera u državama EU

Zagađenje zraka Europu godišnje košta 1,6 bilijuna dolara

Zamjenik grčkog ministra tvrdi da je dogovor s 'trojkom' na pomolu



Komentiraj
Ukoliko želite komentirati članak morate biti prijavljeni.
Poslovna scena

Lani ime promijenilo 12 velikih tvrtki

Lani ime promijenilo 12 velikih tvrtki

Među 1000 najvećih kompanija u Hrvatskoj njih 12 prošle je godine promijenilo ime.

Poslovna scena

Dražen Divjak na čelu Panturista

Dražen Divjak na čelu Panturista

Tvrtka Panturist d.d., član međunarodne grupacije Arriva Deutsche Bahn, imenovala je novog predsjednika Uprave, Dražena Divjaka, stručnjaka u području prodaje i logistike na domaćem i inozemnom tržištu.

Pratite Lider na društvenim mrežama

Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+

Pošalji

Liderov Fight club u tijeku

TTIP je spas za hrvatsko gospodarstvo

TTIP je spas za hrvatsko gospodarstvo

ZA

Zdeslav Šantić

26%

PROTIV

Duje Prkut

74%

Očekujemo i Vaš glas.

Glasanje otvoreno do 28.svibnja 2015. 12:00