Pozajmice na ruke

Izraz pozajmice na ruke u svakodnevnom govoru opisuje posudbu kod koje novac stvarno prelazi iz ruke u ruku, bez prijenosa i bez računa. Najčešće je riječ o dogovoru između ljudi koji se poznaju, a iznosi su u pravilu manji.

Taj oblik ima svoje mjesto i svoje opasnosti, i oba su predvidiva. Ovaj tekst objašnjava kako izgleda u praksi, što ga čini sigurnim, što problematičnim i kako odnos ostaje čist neovisno o tome kako se stvari razviju.

Zašto ljudi i danas biraju ovaj oblik

Prvo zbog brzine. Nema postupka, nema čekanja i nema ispunjavanja — dogovor i predaja dogode se u istom razgovoru.

Drugo zbog pristupa. Dio ljudi u određenom trenutku nema prostora drugdje, a potreba je mala i kratkotrajna.

Treće zbog povjerenja. Među ljudima koji se poznaju dugo, dogovor na riječ djeluje prirodnije od bilo kakvog zapisa, i to je ljudski razumljivo.

Upravo ta treća stvar je ujedno i glavni izvor problema, i to ne zbog nepoštenja nego zbog pamćenja.

Gdje nastaje najčešći problem

Ne u lošoj namjeri. Nastaje u tome što dvije osobe nakon godinu dana iskreno pamte dvije različite verzije istoga razgovora, i obje su uvjerene da su u pravu.

Jedna pamti da je iznos bio manji, druga da je bio veći. Jedna pamti da se vraća kad se može, druga da se vraća do određenog mjeseca. Jedna je u međuvremenu vratila dio i misli da je to bilo jasno, druga se toga ne sjeća.

Nijedna nije loša osoba. Nedostaje samo nešto što pamti umjesto njih.

Zapis koji čuva odnos, ne novac

Najčešći razlog zašto se ne zapisuje je neugoda — čini se da zapis znači nepovjerenje. U praksi je obrnuto: zapis uklanja upravo ono što odnose razara.

Dovoljno je nekoliko redaka. Tko kome, koliki iznos zapisan brojkama i riječima, kada je predan i na koji način, kako se vraća i do kada. Potpisi obje strane i datum. Oba primjerka identična, svaka strana zadržava svoj.

Korisno je dodati i što se radi ako nastupi zastoj — ne kao prijetnja, nego kao dogovor napravljen u miru. Kad takva situacija nastupi, lakše je slijediti nešto dogovoreno unaprijed nego se dogovarati u napetosti.

Više o tome kako takav zapis izgleda u praksi i zašto se isplati i kod malih iznosa možete pročitati u tekstu privatna pozajmica novca.

Kako odrediti iznos koji se neće osjetiti

Kod dogovora među poznatim ljudima najčešća pogreška nije u zapisu nego u iznosu. Iznos se odredi po potrebi jedne strane, a ne po prostoru druge.

Pravilo koje čuva i odnos i mir: posuđuje se samo iznos koji onome koji daje u tom razdoblju neće nedostajati. Ako bi nedostajao, odgovor je ne — i to nije stvar odnosa nego matematike.

Druga strana istog pravila vrijedi za onoga koji traži. Ako iznos koji tražite stavlja drugu osobu u napetost, traženje je samo po sebi opterećenje, bez obzira na to što će vam biti rečeno.

Ritam vraćanja koji funkcionira

Dogovor bez kraja je dogovor koji se nikad ne zatvori, i upravo on najčešće prelazi u tihu ljutnju — onu koja se nikad ne izgovori, a mijenja odnos.

Zato se uz iznos dogovara i ritam. Najjednostavniji oblik koji radi: fiksni iznos istoga dana kad primanja uđu, dok se obveza ne zatvori. Ne ono što ostane na kraju mjeseca, jer na kraju mjeseca u pravilu ne ostane ništa.

Ako se vraća u jednom dijelu, odredi se datum. Datum mijenja odnos prema obvezi više nego bilo kakva rečenica o dobroj volji.

Vraćanje koje ostavlja trag

Dio koji se najčešće preskoči, a najviše stvara problema. Ako je iznos predan iz ruke u ruku i tako se vraća, ne postoji ništa čime bi se kasnije pokazalo da je obveza zatvorena.

Rješenje je jednostavno. Vraćajte preko računa s jasnom napomenom, ili uz svaku predaju napišite kratku potvrdu s datumom i iznosom. Dvije rečenice su dovoljne.

I zadnji korak koji se gotovo uvijek zaboravi: kad je obveza zatvorena, zabilježite to na samom zapisu i potvrdite potpisima. Time je priča zatvorena s obje strane i nitko se na nju više ne vraća.

Kad ovaj oblik nije dobra ideja

Kad je iznos velik u odnosu na mjesečni tok bilo koje od dvije strane. Veliki iznos među poznatim ljudima nosi težinu koju odnos često ne izdrži.

Kad razdoblje nije određeno. Dogovor bez kraja se vuče i mijenja odnos, a nijedna strana to ne želi.

Kad je riječ o nepoznatoj osobi koja se sama ponudila. Predaja novca izvan svakog zapisa, nepoznatoj osobi, uz obećanja koja nisu nigdje zapisana, jedna je od najrizičnijih stvari koje se mogu napraviti.

I kad se posuđuje da bi se pokrila druga obveza. To je najkraći put u stanje u kojem iznos raste svaki mjesec bez da se ijedna stavka zatvori.

Kad razgovor zapne

Ako vraćanje stane, razgovor je prvi potez i treba se dogoditi prije nego iznos naraste.

Ono što radi: izaći s brojkom. Koliko je vraćeno, koliko je ostalo i do kada se ostatak zatvara. Konkretna brojka razgovor skraćuje; nejasno obećanje ga produžava i troši dobru volju.

Ono što ne radi: izbjegavanje. Nejavljanje je najskuplji potez, jer se financijsko pitanje pretvara u pitanje odnosa.

Jasnija alternativa za istu potrebu

Dogovor među poznatim ljudima ima jednu skrivenu cijenu: odnos. Ako nešto krene po zlu, izgubi se više od iznosa.

Oblici s unaprijed poznatim iznosom, razdobljem i mjesečnom obvezom tu cijenu nemaju. Nitko ne pamti različito, nitko ne izbjegava razgovor i nijedan odnos nije na kocki.

Za male i kratkotrajne potrebe pogledajte mikro pozajmice ili mini kredite, a za srednje potrebe koje se rješavaju kroz duže razdoblje nenamjenske kredite.

Česta pitanja

Treba li zapisati i male iznose?

Treba. Mali iznosi se najlakše zaborave i oko njih nastaje najviše tihe ljutnje.

Vrijedi li dogovor na riječ?

Dogovor postoji, ali ga je teško pokazati. Teškoća nije u postojanju nego u dokazivanju.

Kako dokazati da sam vratio novac predan iz ruke u ruku?

Vraćanjem preko računa s napomenom, ili kratkom potvrdom uz svaku predaju.

Je li u redu posuditi od nepoznate osobe koja se sama ponudila?

To je situacija s najvećim rizikom. Bez zapisa i bez jasnog iznosa nema nikakve zaštite.

Što ako onaj koji je posudio ne vraća?

Razgovor prvi, i to prije nego iznos naraste. Zapis je ono što taj razgovor čini kratkim i jasnim.

Mogu li odbiti zahtjev bez da pokvarim odnos?

Možete, i najlakše je ako odbijete iskreno i odmah, uz objašnjenje. Odgađanje odgovora kvari odnos više od samog odbijanja.

Kad vas neko zamoli da posudite

Pitanje se postavlja rjeđe naglas, a tiče se gotovo svakoga.

Prvo pravilo je matematičko, ne moralno: dajte samo iznos koji vam u tom razdoblju neće nedostajati. Ako bi vam nedostajao, odgovor je ne, i to nije stvar odnosa.

Drugo: odredite kraj. Dogovor s datumom se zatvara; dogovor bez datuma se vuče i mijenja odnos, a nijedna strana to ne želi.

Treće: zapišite, i to ne zbog sebe nego zbog obje strane. Zapis štiti i onoga koji vraća, jer pokazuje što je vraćeno i kada.

Četvrto: razmislite što ćete raditi ako iznos ne bude vraćen. Ako odgovor na to pitanje kvari odnos koji vam je važan, to je znak da iznos ne treba posuditi.

Kako odbiti bez da se odnos pokvari

Odbijte iskreno i odmah, uz kratko objašnjenje. Odgađanje odgovora kvari odnos više od samog odbijanja, jer druga strana čeka i gradi plan na nečemu što neće biti.

I ponudite ono što možete ponuditi. Manji iznos, pomoć u nečemu drugom, ili samo informaciju o tome gdje se potreba može riješiti jasnije.

U praksi se pokazalo da ljudi mnogo lakše prihvate „ne mogu toliko, mogu toliko” nego tišinu ili odgađanje.

Zašto se mali iznosi najlakše zaborave

Zato što ne izgledaju kao obveza. Nitko ne vodi evidenciju o nečemu što se činilo sitnicom, pa nakon pola godine jedna strana misli da je stvar zatvorena, a druga da nije.

Upravo zato se kod malih iznosa zapis najviše isplati. Dvije rečenice i datum rješavaju ono što kasnije ne rješava ni najbolja volja.

I jedna praktična navika: kad se obveza zatvori, pošaljite kratku poruku koja to potvrđuje. Ostaje trag, a odnos ostaje čist.

Treba li odrediti datum i kod malih iznosa?

Treba, i tada najviše. Mali iznosi bez datuma se najduže vuku.

Što ako onaj koji je posudio prestane odgovarati?

Javite se jednom jasno, s brojkom i rokom. Zapis je ono što taj razgovor čini kratkim.

Kad je bolje reći ne

Postoje tri situacije u kojima je odbijanje bolje i za onoga koji traži i za onoga koji daje.

Kad je iznos velik u odnosu na mjesečni tok bilo koje strane. Veliki iznos među poznatim ljudima nosi težinu koju odnos često ne izdrži, a izgubi se više od samog novca.

Kad se posuđuje da bi se pokrila druga obveza. Tada se jedan problem zamjenjuje težim, a onaj koji je posudio postaje dio nečega što nije mogao procijeniti.

I kad jedna strana pristaje iz nelagode, a ne iz odluke. Takav dogovor kvari i obvezu i odnos, obično u istom trenutku.

Što zapisati kad je iznos veći

Što je iznos veći, to zapis postaje važniji — ne zbog nepovjerenja nego zbog trajanja.

Veći iznos se vraća dulje, a kroz dulje razdoblje mijenjaju se okolnosti obje strane. Ono što je u trenutku dogovora bilo samorazumljivo nakon dvije godine više nije.

Zato se kod većih iznosa zapisuje više od osnovnog: što se radi ako jedna strana ne može u nekom mjesecu, je li moguće vratiti ranije, i što ako se jedna strana preseli ili joj se okolnosti bitno promijene.

Zapis nakon zatvaranja

Kad je obveza vraćena do kraja, zabilježite to na samom zapisu i potvrdite potpisima obje strane.

Bez toga ostaje dokument koji govori da nešto postoji, a ništa ne govori da je zatvoreno. Nakon nekoliko godina to je razlika koja izazove nepotreban razgovor među ljudima koji su si blizu.

Treba li kod većeg iznosa dodatna ozbiljnost zapisa?

Kod većih iznosa to ima smisla, jer razdoblje traje dulje i okolnosti se mijenjaju.

Što napraviti kad je obveza vraćena?

Zabilježiti to na zapisu i potvrditi potpisima. Tek tada je priča zatvorena s obje strane.

Povezane teme: privatna pozajmica novca · posudba novca · ljudi koji posuđuju novac · pozajmice