Posudba novca uz ovjeru kod javnog bilježnika

Kad se dvije strane dogovore o posudbi, najveći dio kasnijih problema ne nastaje zbog novca nego zbog pamćenja. Jedna strana se sjeća da je rok bio otprilike, druga da je bio točan, i od te razlike nastanu nesuglasice koje traju dulje od samog iznosa.

Zato se uz veće iznose i dulje rokove traži posudba novca uz ovjeru kod javnog bilježnika. Svrha ovjere nije nepovjerenje nego upravo obrnuto: ona uklanja sve ono o čemu se kasnije može različito misliti, pa odnos ostaje netaknut.

Što ovjera stvarno rješava

Ovjera rješava jednu jedinu stvar, ali najvažniju: od tog trenutka obje strane imaju isti tekst i nijedna se ne mora oslanjati na sjećanje.

Iznos je zapisan, rok je zapisan, način vraćanja je zapisan, i sve to na jednom mjestu koje nijedna strana ne može samostalno promijeniti. Iz toga proizlazi mir koji se ne može postići nikakvim razgovorom, jer razgovor se zaboravlja, a zapisano ne.

Kada ima smisla ići tim putem

Kad je iznos takav da bi njegov izostanak promijenio nečiju situaciju. Kad je rok dulji od nekoliko mjeseci, jer se kroz dulje vrijeme detalji neizbježno izblijede.

Kad su strane u odnosu koji žele sačuvati — rodbina, dugogodišnji poznanici, poslovni partneri. I kad se vraćanje odvija u dijelovima, jer tada postoji više datuma i više mjesta na kojima se može pojaviti nesporazum.

U svim tim slučajevima je ovjera najjeftinija zaštita odnosa koja postoji, i gotovo nitko se poslije nije požalio što ju je napravio.

Kada nije potrebna

Kad je iznos mali, rok kratak, a odnos takav da bi i bez ikakvog dogovora ostao dobar. U takvim situacijama je zapisana poruka s četiri podatka dovoljna i ništa više ne treba.

Pravilo koje se pokazalo korisnim: ako vam je nelagodno predložiti ovjeru, iznos je vjerojatno prevelik za taj odnos ili rok predug za to povjerenje. Ta nelagoda je najbolji pokazatelj koji imate.

Što treba znati prije dolaska

Dogovor se ne sastavlja na licu mjesta, nego se dolazi s već usklađenim brojkama. To skraćuje cijeli posjet i uklanja raspravu u trenutku kad je najmanje korisna.

Uskladiti treba četiri stvari: točan iznos, točan datum do kojeg se vraća, način vraćanja odnosno odjednom ili u dijelovima s koliko dijelova, i što se događa ako jedan dio zakasni. Ta zadnja točka je ona koju gotovo svi preskoče, a koja najčešće spašava odnos, jer unaprijed uklanja najneugodniji razgovor.

Zašto je to u interesu i onoga koji daje

O ovome se rijetko govori. Osoba koja daje novac preuzima na sebe nešto za što nije pripremljena: procjenu toga može li druga strana to vratiti.

Ta procjena se ne radi iz dobre volje nego iz brojki, a brojke su u takvim razgovorima neugodna tema. Zbog toga se pita malo, pretpostavlja mnogo, i odluka se donosi na osnovi odnosa a ne stanja. Zapisan dogovor tu pomaže jer sve brojke stavlja na stol prije nego novac promijeni ruke, a ne nakon.

I u interesu onoga koji uzima

Onaj koji uzima često misli da je zapisivanje na njegovu štetu. U praksi je obrnuto.

Zapisano ga štiti od toga da se uvjeti kasnije tumače drugačije, da rok u nečijem sjećanju postane kraći ili da se iznos u nečijoj glavi naraste. Uz to mu zapisan plan daje pregled, pa zna što ga čeka i kada, umjesto da nosi neodređen osjećaj da nešto visi.

Prije svega toga: stane li brojka

Bez obzira na to koji put birate, ostaje jedno pitanje koje nijedna ovjera ne rješava: može li se obveza plaćati. To se provjerava prije dogovora, ne nakon.

Uzmite iznos koji vam sigurno ulazi, i to u slabijem mjesecu. Odbijte stanovanje i sve uz njega, hranu, prijevoz i svaku stavku koja se već mjesečno plaća, uključujući i male koje odlaze automatski. Ono što ostane je prostor, od kojeg trećinu ostavljate nedirano. Račun je razložen u tekstu krediti na ostatak primanja.

Kako odrediti iznos i rok

Iznos se piše kao suma stavki koje treba pokriti, s manjom rezervom, i tu se zaustavlja. Zaokruživanje na gore je najčešća i najnepotrebnija greška, jer se svaki dodatak plaća do kraja roka.

Rok se postavlja kraći nego što mislite da vam treba. Rok koji se ispuni ranije gradi povjerenje, a onaj koji se produžuje ga troši — i to je razlika koja se u ovakvim dogovorima najviše osjeti. Kako brojke stoje jedna uz drugu, provjerite kroz kalkulator za kredite.

Vraćanje u dijelovima je bolje od jedne uplate

Čak i kad se iznos može vratiti odjednom na kraju, vraćanje u dijelovima je u pravilu bolje za obje strane.

Dijelovi drže stvar živom i vidljivom, pa nitko ne provodi mjesece u neizvjesnosti. Uz to je svaki dio manji i lakše se planira, a nakon svakog dijela se može kratkom porukom potvrditi da je prošao, čime nitko ne mora pamtiti.

Kad je uredan postupak bolji od dogovora

Postoje situacije u kojima je bolje ne miješati odnos i novac, bez obzira na ovjeru. Kad iznos nije mali, rok nije kratak i kad bi neispunjenje stvarno naštetilo onome koji daje.

Tada uredan postupak preuzima baš onaj dio posla koji je u privatnom dogovoru najneugodniji — provjeru brojki — i obje strane oslobađa neugode. Više o tome u tekstu pozajmice privatno.

Ako se već plaća nekoliko manjih stavki

Ako u mjesecu već postoje tri ili četiri datuma, novi dogovor rijetko je rješenje, bez obzira na to kako je zapisan. Problem tada nije u brojci nego u broju datuma.

Spajanje postojećih na jedan datum oslobađa mjesečni prostor i smanjuje mjesta na kojima nešto može propasti, uz uvjet da se oslobođeni prostori ne koriste ponovno. Postupak je razložen u tekstu krediti za refinanciranje.

Srodne teme

Za slične situacije korisni su tekstovi privatna pozajmica novca, posudba novca i dajem novčane pozajmice.

Za uredan put pogledajte pozajmice ili krediti, a za manje iznose mikro pozajmice.

Česta pitanja

Što ovjera rješava?

To da obje strane imaju isti tekst i da se nijedna ne mora oslanjati na sjećanje.

Znači li ona nepovjerenje?

Ne. Ona čuva odnos jer uklanja sve o čemu se kasnije može različito misliti.

Kada ima smisla?

Kad je iznos znatan, rok dulji od nekoliko mjeseci ili kad se vraća u dijelovima.

Što treba uskladiti prije dolaska?

Iznos, datum vraćanja, način vraćanja i što se događa ako jedan dio zakasni.

Je li bolje vratiti odjednom ili u dijelovima?

U dijelovima, jer drže stvar vidljivom i lakše se planiraju.

Kako odrediti rok?

Kraći nego što mislite da vam treba. Rok koji se ispuni ranije gradi povjerenje.

Rješava li ovjera pitanje mogu li plaćati?

Ne rješava. To se provjerava računom mjesečnog prostora, prije dogovora.

Što zapisati, a što ne treba

Zapisan dogovor koristi samo ako je kratak i jasan. Dugi tekstovi s mnogo odredbi zvuče temeljitije, a u praksi otežavaju razumijevanje i otvaraju više prostora za različito tumačenje nego manje njih.

Zapisuju se četiri podatka i ništa više: točan iznos, točan datum do kojeg se vraća, raspored vraćanja s brojem i visinom dijelova, i što se radi ako jedan dio zakasni. Ta četiri podatka pokrivaju gotovo svaku situaciju koja se u praksi pojavi.

Ne treba zapisivati razlog posudbe, ni obećanja o tome što će se s novcem napraviti, ni odredbe o stvarima koje se ne mogu provjeriti. One ne pomažu nijednoj strani, a u razgovoru koji bi mogao doći samo stvaraju temu koja nije bitna.

Nakon što je dogovor sklopljen

Zapisan dogovor ima najveću vrijednost ako se na njega povremeno pogleda, a ne ako se spremi i zaboravi.

Najpraktičnije je upisati svaki datum vraćanja na isti list na kojem su i sve ostale mjesečne stavke, poredan po datumu. Tako se odmah vidi ne pada li neki dio u tjedan u kojem su već dvije postojeće stavke, a to se dok je dogovor nov još može pomaknuti.

Nakon svakog dijela vrijedi poslati kratku poruku s potvrdom da je prošao. Time nitko ne mora pamtiti, a na kraju postoji jasan niz potvrda koji zatvara stvar bez ijednog neugodnog razgovora. Ta navika traje minutu po dijelu i rješava gotovo sve što bi inače moglo postati problem.

Ako se dogovor ne ispuni kako je zamišljeno

Ovo je dio o kojem nitko ne želi razmišljati na početku, a koji je upravo zato najkorisnije unaprijed dogovoriti. Kad se jedan dio vraćanja odgodi, situacija je mnogo lakša ako se zna što se u tom slučaju radi.

Dogovoreno može biti vrlo jednostavno: onaj koji ne može ispuniti dio javlja se prije datuma, ne nakon njega, i predlaže novi datum za taj dio. Ostali dijelovi ostaju kako su bili. Ta jedna rečenica unaprijed rješava gotovo svaku kasniju nesuglasicu, jer uklanja tišinu — a tišina je ono što u takvim situacijama najviše šteti.

Druga korisna navika je da se promjena zapiše na isti način kao i prvotni dogovor, pa obje strane i dalje imaju isti tekst. Bez toga se nakon dvije promjene nitko više ne sjeća što je zapravo dogovoreno, a upravo iz toga nastaju najteži razgovori.

Pola sata koje se najviše isplati

Od svega navedenog, najveći učinak ima dio koji ne košta ništa: pola sata uloženo prije nego što prijava krene.

U tih pola sata stane popis stavki koje treba pokriti i njihov zbroj kao traženi iznos, račun koliko vam mjesečno ostaje nakon postojećih obveza, provjera kako nova brojka stoji u tom ostatku i pet minuta čišćenja onoga što se više ne koristi.

Razlika u ishodu je mjerljiva. Pripremljena prijava prolazi odjednom i obično na manji iznos od onoga koji je bio u glavi, dok nepripremljena otvara pitanja, traži dopune i završi nekoliko dana kasnije — pa je u konačnici sporija od onoga što je izgledalo kao gubljenje vremena. Kako se taj račun radi, razloženo je u tekstu krediti na ostatak primanja.

Povezane teme: posudba novca · privatna pozajmica novca · pozajmice · kalkulator za kredite